Ovaj naslov nije namijenjen temi uzgoja pasa u smislu samog parenja jedinki, analize njihovih predaka ili procjene izložbenog potencijala. Njegova je svrha približiti svim uzgajivačima istinski razlog uzgoja – uzgoj s ljubavlju, a ne uzgoj iz komercijalnih pobuda, radi zadovoljavanja vlastite taštine ili kao nadomjestak osobnih životnih neuspjeha.

Možda će ovaj članak kod nekih uzgajivača probuditi pravu ljubav prema životinjama, ljubav koju su potisnuli u ovom grubom i surovom svijetu naglašenih materijalnih vrijednosti, te im pomoći da sami sebi iskreno odgovore na pitanje – zašto uzgajaju pse.

Nije suvišno naglasiti kako se posljednjih godina uzgaja prevelik broj pasa – često nekontrolirano i iz posve pogrešnih razloga, daleko od ljubavi prema prirodi i životinjama.

Ako promatramo godišnje brojke registriranih štenaca, zajedno s tzv. „divljim“ uzgojem, i usporedimo ih s rastućim negativnim stavovima društva prema psima (posebno prema određenim pasminama), kao i sa sve manjim životnim prostorom koji stoji na raspolaganju našim četveronožnim prijateljima, logično se nameće pitanje:
gdje pronaći dobar dom i odgovorne ljude za sve te štence?

Odgovornost kao temelj uzgoja

Odgovornost je ključna riječ u definiciji uzgajivača.
Onaj tko nije svjestan odgovornosti koju nosi pravilno udomljavanje štenadi, trebao bi se odreći uzgajivačkih ambicija ili se usmjeriti na uzgoj živih bića koja ne zahtijevaju toliko prostora, vremena i prilagodbe životnom okruženju, ljudima i obitelji.

Eberhard Trumler, poznati stručnjak za ponašanje životinja, jasno i nedvosmisleno ističe:

„Načelno se svatko može nazvati uzgajivačem tko svoju ženku pari s mužjakom.“

S druge strane, dr. Hauck, istaknuta figura austrijske kinologije, kategorički naglašava:

„Najvažnija obveza uzgajivača je očuvanje životne sposobnosti pasmine.“

Već više od dvadeset godina iznova me užasava nepromišljenost kojom se provode sumnjiva parenja samo kako bi se dobio „vrhunski“ izložbeni pas. Još je pogubnije kada se pri odabiru mužjaka prednost daje ljudskim slabostima – tko je vlasnik, kako se pas zove, kolika je cijena parenja – umjesto ključnom pitanju:
odgovara li taj mužjak mojoj ženki kako bi se dobilo zdravo i stabilno leglo?

Cijenu takvih uzgajivačkih pogrešaka najčešće plaćaju vlasnici pasa, a u konačnici i sami uzgajivači. No stvarne žrtve su psi – fizički i psihički opterećeni već od samog početka života.

Prvi i osnovni uvjet dobrog uzgajivača jest potpuna odgovornost za svakog psa koji nastane njegovom odlukom. Ta odgovornost ne završava prodajom šteneta. Svaki pas mora imati mogućnost povratka svom uzgajivaču ako se nađe u lošem okruženju, a uzgajivač mora biti spreman i sposoban to omogućiti.

Iz vlastitog iskustva mogu reći da sam se uvijek nastojao detaljno informirati o uvjetima u kojima će štene živjeti. Ipak, unatoč oprezu, doživio sam i teške situacije – poput slučaja u kojem je pas iz mog uzgoja, u šestoj godini života, napušten i na kraju eutanaziran.

Uvjeti i znanje kao preduvjet uzgoja

Drugi važan aspekt odgovornosti jest temeljita priprema i informiranje prije odabira pasa za daljnji uzgoj. To uključuje zadovoljenje svih prostornih i životnih uvjeta. Psi ne smiju biti držani na lancu, u neadekvatnim objektima, lošim higijenskim uvjetima niti nekvalitetno hranjeni.

Pravi uzgajivač mora imati:

primjeren i uredan prostor

osiguranu egzistenciju

financijsku neovisnost

Uzgoj pasa ne smije imati kao primarni cilj zaradu pod svaku cijenu.

Velik problem leži i u pretjeranom „po-ljudskom“ razmišljanju, gdje se emocije iz ljudskog svijeta pogrešno prenose na pse. Znanstvena i biološka istraživanja jasno pokazuju da ne postoji biološka potreba da se svaki pas mora razmnožavati. Ipak, mnogi vlasnici to teško prihvaćaju.

Jednako je pogrešno uvjerenje da ženka mora barem jednom u životu imati leglo. Već je desetljećima dokazano da se tumori, piometra i druge bolesti ne pojavljuju češće kod ženki koje nisu imale potomstvo nego kod onih koje jesu.

„Ali djeca žele štence…“

Djeca često žele „male bebe“, što može biti pozitivno u odgojnom smislu – ako su ispunjeni svi uvjeti. Ljubav djece prema psima nikada ne smije biti razlog za uzgoj. Uzgoj pasa ozbiljna je i dugoročna odluka, a ne prolazni hir ili igra.

On zahtijeva:

• veliku ljubav prema životinjama
• suosjećanje
• odgovornost
• puno rada i financijska ulaganja

Uzgoj pasa neće riješiti životne probleme – naprotiv, može ih produbiti i pritom nanijeti štetu nedužnim životinjama koje same ne mogu odlučivati o svojoj sudbini.

Znanje, genetika i budućnost pasmine

Povijest mnogih pasmina duguje svoj opstanak i kvalitetu nekolicini izuzetnih uzgajivača. Njihova vizija, znanje i upornost bili su presudni za dobrobit pasmina.

Primjer Raymonda Oppenheimera (Ormandy Bull Terriers) jasno pokazuje koliko je važno razumijevanje genetike. Njegovo zalaganje protiv isključivo bijelog uzgoja bull terijera spasilo je pasminu od ozbiljnih zdravstvenih problema. Danas je nezamislivo temeljiti cijeli uzgoj samo na bijelim psima.

Genetika je u posljednjih četrdesetak godina iznimno napredovala i danas je neophodna za svaki ozbiljan uzgoj pasa. Korištenjem životinja s nasljednim bolestima ili karakternim manama može se u samo nekoliko godina ozbiljno narušiti budućnost cijele pasmine.

Zaključak

Uzgajivač mora imati na umu da uzgaja pse za život s ljudima, a ne za kinološkog suca. Zdravlje, stabilan karakter i prilagodljivost zajednici uvijek moraju imati prednost nad eksterijerom.

Promašaji se događaju, ali ih ne treba skrivati. Suradnja sa stručnjacima, kinološkim organizacijama i stalno usavršavanje ključ su odgovornog uzgoja.

I da, novac je nužan – ali nije presudan. Presudna je ljubav prema prirodi i životinjama. Oni koji tu ljubav ne mogu ili ne žele staviti ispred materijalnih interesa, ne bi se trebali baviti uzgojem pasa.