Od povijesti do suvremene prakse
Sve je počelo kao odlična ideja unutar službe jednog lošeg sustava.
Naime, u 19. stoljeću, na Sjevernoamerički kontinent počeli su stizati robovi iz Afrike, kako bi radili na poljima pamuka. Pri tome su nastojali pobjeći s plantaža, a robovlasnici su ih nastojali pronaći i vratiti nazad.
Počeli su koristiti lovačke krvosljednike, prvenstveno bloodhounde.
Psa bi doveli do kreveta na kojem je nestali rob spavao, gdje je pas pokupio individualni miris i krenuo po tragu nestale osobe. Tako je nastao mantrailing – praćenje osoba po individualnom mirisu.
Lovni nagon u službi čovjeka
Koristeći svoj lovni nagon, psi su pratili “plijen” prema zadanom mirisu i postali su vrlo učinkoviti.
godine, Edwin Brough, osnivač američke Bloodhound organizacije, poznat po svojim dobro istreniranim psima, poslan je u London da pomogne u otkrivanju zloglasnog serijskog ubojice Jacka Trbosjeka.
Zbog niza loših okolnosti i velikog otpora javnosti, kako stručne tako i opće, rad s psima je naišao na probleme. Javnost je ismijavala ideju da psi traže ubojicu, dok su predstavnici zakona često otežavali njihov rad.
Međutim, od 1930. krvosljednici su počeli koristiti u policijskom radu, za otkrivanje počinitelja, kako u potjerama, tako i u potragama.
Kocher i moderni mantrailing
Godine 1999., tada još pomoćnik šerifa, uzgajivač bloodhounda i mantrailing instruktor, Kevin Kocher osnovao je NBTI (National Bloodhound Training Institute), koji vrlo brzo postaje međunarodna organizacija.
Stvorio je svoju metodu treniranja pasa za praćenje osoba po individualnom mirisu i policijskih patrolnih pasa – tzv. Kocher metodu.
Princip metode: kod pasa se koristi prirodni lovni nagon i ne prisiljavaju se na bilo što neprirodno. Kombinacija lovnog i plijenskog nagona stvara veliku želju za radom i visoku efikasnost.
Mantrailing vs. psi tragači
Ne treba brkati psi tragače i mantrailing pse, iako imaju dodirnih točki.
Mantrailing psi prate prvenstveno miris osobe (mirisni tunel).
Psi tragači prate prvenstveno oštećenja na tlu ili stope, iako također koriste individualni miris.
Mantrailing psi uče ovu vještinu od prvog treninga, dok psi tragači stječu sposobnost iskustvom u radu.
Trening u stvarnim uvjetima
Specifičnost metode je rad u “stvarnim uvjetima”, ne u sterilnom okruženju. Treninzi inzistiraju na kontaminiranim područjima s brojnim ometanjima.
Kevin je, zahvaljujući dugogodišnjem iskustvu, implementirao stvarne situacije u treninge i omogućio vodičima i instruktorima da sami ubacuju svoje varijacije, ovisno o iskustvu u radu.
Širenje metode u Europi
Širenjem znanja kroz seminare i radionice, stvoren je broj instruktora Kocherove metode.
U Europi sada postoji desetak vrhunskih instruktora koji prenose svoje znanje vodičima u organizacijama koje se bave potragama.
Veliki broj policija u Europi prihvatio je tu metodu jer se pokazala vrlo učinkovita. U Sloveniji je policija također počela primjenjivati ovu metodu.
Koliko vremena treba psu da slijedi trag?
Jedno od najčešćih pitanja: “Nakon koliko vremena pas može slijediti traženu osobu?”
Kod ovčarskih pasmina (patrolnih pasa) – do 72 sata.
Kod bloodhounda – čak do 6 dana.
U literaturi postoje primjeri kada su psi uspješno pratili individualni miris i duže od navedenog, ovisno o uvjetima, vremenskim prilikama i iskustvu psa i vodiča.
Mantrailing u Hrvatskoj
Tijekom 2013., Centar za obuku vodiča i dresuru službenih pasa MUP-a, ponukan iskustvom svojih vodiča na terenu, zainteresirao se za rad mantrailing pasa.
Kontaktiran je Goktan Eker (Turska), instruktor mantrailinga INTBI-a.
Uz podršku načelnika Policijske akademije Želimira Radmilovića i načelnice Centra Sanje Herceg, instruktori Damir Car i Antun Vujčić uspostavili su prve kontakte.
Vrlo brzo uslijedio je posjet g. Ekera Centru za obuku u Hrvatskoj, gdje je od 29.11. do 01.12. održana pokazna vježba obuke i rada mantrailing pasa.
Pokazni treninzi i praktična primjena
Ideja pokaznog treninga bila je upoznati instruktore i vodiče s načinom rada i praktičnom primjenom mantrailinga u svakodnevnim policijskim postupanjima: od potraga do kriminalnih istraga.
Prvi dan uključivao je teorijska predavanja i osnove rada s mantrailing psima.
U prostorima Policijske akademije održana su predavanja koja su potaknula aktivnu raspravu o operativnom djelovanju mantrailing pasa u okviru MUP-a.
Vodiči tragačkih pasa pokazali su veliko znanje i iskustvo, što se kasnije pokazalo vrlo učinkovitim kod treninga mladih i operativnih pasa.
Instruktori Centra S.PAS, zajedno s g. Goktanom Ekerom, osmislili su i napravili veliki broj treninga unutar Policijske akademije, a kasnije i na terenu.
Prednosti i zaključci
U tri dana teorijskog i praktičnog rada, vidjele su se prednosti mantrailing pasa.
Operativni psi tragači i njihovi vodiči naučili su prijaviti ako na terenu nema mirisnog traga.
Podiže se motiv psa da traži trag star i više od 12 sati.
Savladavaju se razne vrste podloga i prostorija.
Rasprava o tragačkoj tehnici podiže rad službenih pasa na viši nivo.
Dogovorena je daljnja suradnja, a Centar za obuku vodiča i dresuru službenih pasa polako prerasta u vodeći centar u ovom dijelu Europe.
Otvorenost prema novim spoznajama i metodama rada u skladu je sa smjernicama EU, a obuka stručnih kadrova i suradnja s civilnim kinolozima tome su doprinijeli.
Za kraj – ovo je samo početak.
