Sve potrebno nalazi se u samim psima

Mi samo trebamo usmjeriti urođene stvari

Moj prvi radni pas prošao je, “nažalost”, u svoje prve dvije godine “staru” okrutnu metodu školovanja, kad sam uvidjela da mi se način na koji on zarađuje svojih 48/50 bodova u poslušnosti uopće ne sviđa.

Moj se pas osjećao loše kada je išao raditi, a najgore u svemu je bilo to da niti ja nisam bila sretna i moje vrijeme provedeno s mojim psom nije bilo protkano ljubavlju i uživanjem u uzajamnom druženju, već mučenjem za njega i mene pod izlikom: “moram trenirati”. Započeo je dugogodišnji moj i njegov preodgoj na 100 % drugačiji način rada.

Willy ni nakon 7 godina nikad nije u potpunosti s veseljem radio poslušnost; tragovi lošeg i nasilnog školovanja ostali su mu zauvijek ucrtani, kao i ja kao njegov kažnjavatelj, a ne prijatelj.

Zato svaki moj sljedeći službeni pas više nikada nije morao proći i učiti na mojim greškama.

Meni je to bila pouka koliko psi pamte loš odnos s nama i naše konflikte i kazne, koje uopće ne razumiju, a našem ljudskom mozgu se čine “pravične” i svrsishodne.

Jednostavan je odgovor na to: mi razmišljamo kao ljudi i nije nas pretjerano briga razumiju li naš jezik naši četveronožni prijatelji.

Istina je okrutna: niti mi ljudi najčešće ne razumijemo komunikaciju pasa, a inteligentnija smo vrsta.

Pa zašto bi oni razumjeli nas?

Nagon za hranom – temelj svega

Kada vaš pas sjedi kraj kuhinjskog stola i s radošću i nadom očekuje da kakav komadić sklizne iz vašeg tanjura, on to ne čini zbog ljubavi…

…već nagona preživljavanja – NAGONA ZA HRANOM.

Ako imate kakvih ideja da biste nešto željeli od svog psa, lako ga je naučiti da za taj komadić napravi nešto što vi želite. To smo svi pokušali.

Recimo – neka leži na svom mjestu u sobi i čeka da završite svoj ručak u miru.

Način kako ćete vi, kao inteligentnije biće – čovjek, manipulirati željom vašeg psa
za slasnom poslasticom, vaš je dio koji morate naučiti u ovom prekrasnom krugu odnosa čovjek–pas.

Nekada su psi, da bi se prehranili, morali uloviti taj zalogaj (u obliku zeca ili nečeg sličnog).

„Ali moj pas voli ljude“ – najčešća zabluda

Jedan od najčešćih upita koje dobivam je:
“Čuj, jel’ bi moj pas to isto mogao raditi? Znaš, on/ona jako voli ljude…”

I moj hladan odgovor na to:
“Ne. Ne bi. Nema nagone…”

“Ali kako, pa on voli ljude?!”

Jedna od najvećih zabluda kod radnih/službenih pasa jest da psi to rade iz ljubavi prema ljudima ili, još gore, iz ljubavi prema nama, ili ne daj Bože jer smo im mi to, kao vođe čopora, naredili da rade.

Nekada se tako mislilo, a nažalost tako se i školovalo pse “Saharov metodom”.

Već se godinama u svijetu psi ne školuju preko kojekakvih “autoriteta” i poretka u imaginarnim čoporima, primjenom sile i boli, jer se pokazalo da su psi izrađeni na taj, starinski način školovanja i obuke vrlo nepouzdani psi te da pod prisilom ne mogu raditi 8 sati.

(Psi vrlo brzo nauče da im “mučitelj” nije u blizini i da im ne može nanijeti bol; psi prestanu raditi ili smanje intenzitet, ili u strahu od kažnjavanja čine pogreške.)

Prešlo se na mnogo jednostavnije, lakše i prirodnije metode školovanja pozitivnim poticanjem (operant conditioning – OC) i zadovoljavanjem osnovnih nagona kod pasa.

Za takav je način školovanja potrebno nešto više znanja iz područja psihologije pasa, a daleko manje fizičkog rada sa psom.

Plijen – jači od hrane

Taj zalogaj je bio PLIJEN.

I danas je PLIJENSKI NAGON jedan od osnovnih nagona za školovanje i ujedno za manipulaciju sa psom, odnosno oblikovanje ponašanja.

To je ono kada vidite u šetnji da pas slijepo hoda za svojim gazdom i ne primjećuje ni vas ni vaših pet nervoznih pasa koje jedva zadržavate na povodniku, dok njegov gazda nonšalantno maše s lopticom.

Ukratko – niti jedan pas, niti jedna igra s psom ili slično, ne može zamijeniti snagu igre s plijenom…

…jer ona posjeduje i lovljenje i ulov, i “ubijanje” plijena (kad pas baca sam sebi lopticu ili se udara s njom tresući glavom) i igru natezanja kada plijen vrati do vodiča.

A sve druge igre u parku ne posjeduju sve to u jednom.

Plijenski nagon je daleko jači od nagona za hranom, iziskuje puno više energije i često kod pasa završava afektom – zaslijepljenošću.

Bez ove strasti za ulovom plijena ne možete imati doista vrhunskog radnog psa. Zašto?

Borba – adrenalin koji briše strah

Na taj nagon, nakon što pas ulovi plijen, nadovezuje se NAGON ZA BORBOM.

Već kako mu ime govori, vrlo snažan i srčan nagon koji tjera psa da jednostavno nađe ono po što je krenuo i da dobije jedan od najljepših obroka.

Borbu za plijen u kojoj će uvijek pobijediti.

Borba je adrenalin.
A adrenalin je lijek za strah.

U nesigurnim situacijama želja za borbom je ta koja će psu dati hrabrosti da savlada vlastite nesigurnosti.

To je izgrađen pas.

Nagon za borbom u psima sazrijeva tek nakon 18 mjeseci starosti ili kasnije.

Lovni nagon – motor koji traje satima

Lovci već dugo znaju i koriste jedan nagon koji je prethodnik plijenu – LOVNI NAGON.

To je najdugotrajniji nagon… traje satima, danima…

Upravo taj nagon pokreće psa da radi satima.

Ne pokreće ga ljubav prema ljudima.
Pokreće ga nagon za lovom.

Sve potrebno nalazi se u samim psima

Zaokružili ste u potpunosti priču o vrhunskom radnom psu za traženje ljudi kojima uopće niste potrebni vi da bi im rekli što da rade i kako da rade.

Sve potrebno nalazi se u samim psima; naše je samo da naučimo kako usmjeriti urođene stvari i kako ih najbolje upotrijebiti.

Ukoliko imate psa i pitali ste se –
“Bi li i moj pas to sve mogao?”

Bi. Ukoliko ima sve od gore opisanog.