PSI ZA DETEKCIJU LJUDSKIH OSTATAKA

21 January 2026 Psi u službi čovjeka

Znanstveni iskorak u arheologiji

Sredinom studenog 2018. godine ugledni znanstveni časopis Journal of Archaeological Method and Theory objavio je rad pod naslovom “Human Remains Detection Dogs as a New Prospecting Method in Archaeology”.

Autorice članka su Vedrana Glavaš i Andrea Pintar.

Zašto je to toliko značajno?

U ovom je znanstvenom radu po prvi put objavljeno testiranje rada cadaver pasa, odnosno pasa za detekciju ljudskih ostataka (HRD dogs), te je definiran način njihova rada u arheološkom kontekstu.

Terensko istraživanje na Velebitu

Arheološki lokalitet Drvišica

Testiranje je provedeno na izuzetno zahtjevnom velebitskom terenu, na arheološkom lokalitetu Drvišica u blizini Karlobaga.

Rezultat je to mnogo rada, iskustva i spleta neobičnih okolnosti — kako to često u znanosti i biva.

Kako je sve počelo: slučajni susret

Petak navečer u Zadru

Petak je, večer, kraj petog mjeseca 2015. godine. Sjedim u Zadru. Vruće je. Sutra će biti još toplije.

Moja retriverica Frka nema se gdje kupati. Nema plaže za pse, a kupači po kamenjaru nisu baš „friendly“. Odluka pada — idemo na Pag.

Kolege s Odjela za arheologiju tamo imaju podvodno istraživanje. Idealno za Frku — kupat će se cijeli vikend — a i ja ću malo gledati što kolege rade.

Razgovor koji je sve promijenio

Drugi dan na Pagu. Točam noge u moru, Frka se kupa i meni je savršeno.

Odjednom se pojavljuje ronilac. Upoznajemo se — zove se Vedran, isto kao i ja. Pita me čime se bavim, a ja se, kao i obično, raspričam o Velebitu.

Kažem kako trenutačno nemam iskopavanja, ali da u jesen nastavljam istraživanje prapovijesne nekropole na lokalitetu Drvišica u Karlobagu.

Vedran kaže:
„Super, kad budeš išla, javi se. Imam frendicu koja ima pse, a zanimaju je grobovi.“

Psi i grobovi?

Prvi kontakt s idejom

U mojoj glavi upitnik. Pitam usput kakve veze imaju psi i grobovi.

„Imaju“, kaže Vedran. „To su posebno obučeni psi koji traže grobove. Hoćeš da vas spojim?“

Pitam koliko prijateljica ima pasa.
„Pet“, odgovara Vedran.

Moj odgovor je odmah bio „može“. U tom trenutku sam vizualizirala pet pasa na terenu i puno maženja — iako tada nisam imala pojma što ti psi rade, koje su pasmine, niti što znači radni pas.

Do tada sam uvijek imala kućne ljubimce, a trenutačni joj je „posao“ bio donijeti lopticu iz mora.

Prvi razgovor s Andreom Pintar

Telefonski poziv

U četvrtak mi zvoni mobitel. S druge strane službeni glas:
„Dobar dan, ovdje Andrea Pintar. Jesam li dobila doktoricu Vedranu Glavaš?“

Jesam.

„Vedran mi je dao vaš broj.“

Ja: „Aaa, vi ste ona s psima, hoćemo na ti?“
Andrea: „Ajmo.“

Raspričala se Andrea o svojim psima, ja o Velebitu, Drvišici i grobovima iz 8. stoljeća prije Krista.

H3 – Dogovor za teren

Andrea kaže da njezini psi nikad nisu radili tako stare grobove, ali da nikad nisu imali priliku pokušati.

Arheolozi, dodaje, uglavnom nisu otvoreni prema ideji pasa koji traže grobove.

Kažem da nas ništa ne košta da probamo.
Dogovaramo se: subota, 6 ujutro, Karlobag.

Prvi izlazak pasa na Drvišicu

Dolazak na teren

Subota, 6 sati ujutro. Dolaze Andrea, Chris i pet pasa — četiri belgijska ovčara i jedna njemačka ovčarka.

Odmah ih upozoravam da ovo nije običan arheološki lokalitet. Put do Drvišice je strm, nepostojeći — probijen mačetama kroz makiju, preko škrapa i osutih terasa. Za pseće šape nimalo ugodno.

Plan testiranja

Plan je bio testirati pse na grobovima koje smo godinu dana ranije iskopali i ostavili izložene kiši, suncu i buri.

Riječ je o kružnim suhozidnim strukturama promjera oko 5 metara, unutar kojih se nalazi mala grobna škrinja s više pokojnika pokapanih u zgrčenom položaju.

Prve reakcije pasa

Kako pas pokazuje interes

Pitam Andreu kako ću znati da je pas zainteresiran. Objašnjava mi da svaki pas drugačije reagira — legne ili laje — ovisno o vrsti indikacije.

Napominjem da na terenu ima puno životinjskih kostiju. Andrea mi objašnjava da pas ne može zamijeniti miris raspadnute životinje s mirisom čovjeka zbog različitog kemijskog sastava.

Mali i prva markacija

Prva radi Mali. Rastrčala se po grobovima, njuši, dolazi do grobne škrinje, legne unutra i počne lajati.

Nakon toga svi psi reagiraju na pozicije grobnih škrinja iz kojih su kosti izvađene godinu ranije.

Neočekivano otkriće

H3 – Lokacija uz grm

Sljedeća markacija dogodila se uz jedan grm. Mali je legla i nepomično gledala u jednu točku.

To je bila lokacija koju tada nismo istraživali. Nisam mogla znati ima li ondje groba.

S obzirom na to da smo shvatili da psi reagiraju na grobove stare više od 2.500 godina, odlučili smo prekinuti rad i otići na pivo — bilo je prevruće za pse.

Dugoročni plan i potvrda metode

Sustavno istraživanje

Dogovor je pao da pse provedemo i kroz neistraženi dio nekropole, a rezultate provjerimo kroz godine.

U rujnu su se psi vratili na Drvišicu. Tjedan dana radili su s nama, unatoč ozljedama šapa od oštrog kamena.

Psi su označili lokacije najjačeg mirisa, a mi smo nastavili iskopavanja vođeni njihovim podacima.

Potvrda točnosti

Prva istražena lokacija bila je upravo ona koju je Mali označila uz grm — grob 4.

Do 2018. godine istraženo je ukupno šest grobnica.

Psi kao budućnost arheološke prospekcije

Nedestruktivna metoda

Istraživanja na Drvišici nastavit će se i u budućnosti. Psi će ostati jedna od mojih metoda jer je riječ o nedestruktivnoj metodi koja ne zahtijeva probna iskopavanja.

Pogled unaprijed

U budućnosti planiramo testirati pse i na još starijim lokalitetima. Za iskusne detekcijske pse to ne bi trebao biti problem.

Raspad ljudskog tijela očito trajno kontaminira tlo, čineći ga prepoznatljivim psećem njuhu.

Psi otvaraju nova vrata znanosti

Ista pseća ekipa danas upoznaje lokalitete u Hrvatskoj i inozemstvu. Nakon objave znanstvenog rada, arheologija je otvorila vrata psima kao novoj metodi prospekcije.