Lovačka etika skup je pravila lijepog i korisnog lovačkog ponašanja, nastalog iskustvom lovaca kroz razvoj lovstva.
Lovačku etiku i ponašanje lovaca možemo svrstati u nekoliko osnovnih skupina: odnos lovca prema sigurnosti društva, odnos prema prirodi, odnos prema opremi i lovu, odnos prema lovačkoj organizaciji, međusobne odnose lovaca te odnos prema lovačkim obilježjima.
Lovac je građanin koji je stalno naoružan i na određeni način privilegiran u odnosu na druge. Upravo zato njegovo ponašanje mora biti prilagođeno tako da na svakom mjestu i u svim prilikama predstavlja pozitivan primjer.
Lovac i priroda
Priroda, sa svim svojim sastavnim dijelovima – biljnim i životinjskim svijetom, zrakom i vodom – temelj je lovčeva djelovanja.
U toj prirodi obitava divljač kao poseban predmet lovčeva interesa, pri čemu uvijek mora biti naglašen princip prirodne ravnoteže.
Ratna razaranja dovela su do velikih poremećaja u prirodi, a na nekim područjima i do potpunog uništenja ili nestanka pojedinih vrsta divljači. Upravo su lovci ti koji se prije svega moraju pobrinuti za stvaranje uvjeta za ponovnu ravnotežu u prirodi.
Među neprijateljima prirode nalaze se razvoj tehnike i tehnologije, uporaba kemijskih sredstava, promet i drugi čimbenici suvremenog života. Istodobno su i sami lovci razvojem prometa postali pokretljiviji, dok su oružje i streljivo dosegnuli visok stupanj razvoja. Sve to utječe na smanjenje broja ili čak nestanak pojedinih vrsta divljači.
Zbog toga znanje, razum i etika moraju prevladati u svakoj lovačkoj organizaciji i kod svakog pojedinog lovca.
Ljubav prema prirodi i divljači
Ljubav prema prirodi i divljači lovci iskazuju svojim aktivnim i stručnim radom na uzgoju, čuvanju, zaštiti, naseljavanju i prehrani divljači, osobito tijekom teških zima, poplava i drugih nepovoljnih uvjeta.
U tu brigu spada i čuvanje trofeja, koji podsjećaju na lovačke doživljaje.
Poštivanje divljači te briga o uzgoju, čuvanju i zaštiti ženki i mladih primjeraka dio su lovačkih običaja i sastavni dio lovačke etike.
Prorijeđenu divljač potrebno je vrlo razumno pomagati i štititi kako bi ponovno dosegla normalno brojčano stanje.
Etična pravila lova
Divljač se lovi samo dopuštenim sredstvima i u normalnim životnim uvjetima.
Za svaku je osudu lov za vrijeme nepogoda, poput velikih snjegova, poplava ili požara, kao i lov i progon divljači kada leži na jajima, kada je bremenita ili kada izvodi mlade.
U lov se u pravilu ide grupno.
Kod lova na visoku divljač koristi se posebno lovačko streljivo.
Nije preporučljivo u lovu davati streljivo drugom lovcu jer u slučaju nezgode može ostati nerazjašnjeno pitanje ispravnosti metka.
Lovac u lov ne bi trebao odlaziti umoran, bolestan niti pod utjecajem alkohola.
Dolazak na zakazano mjesto mora biti uredan i na vrijeme.
Pravila ponašanja tijekom lova
Lovom upravlja lovac kojeg skupina bira za voditelja lova.
Oružje se mora nositi prazno, s cijevima okrenutima prema gore. Cijev puške nikada ne smije biti usmjerena prema drugom lovcu.
Sa čeke je potrebno dobro promotriti okolinu i mjesto na kojem zrno završava svoj put. Posebno je opasno pucati, a ne znati gdje se nalazi susjedni lovac.
Nisku divljač odstrijelio je onaj lovac nakon čijeg je pucnja divljač ostala bez mogućnosti bijega.
Visoku divljač odstrijelio je onaj lovac koji je prvim hicem zadao smrtonosnu ranu.
U slučaju nesporazuma, voditelj lova odlučuje tko je odstrijelio divljač.
Završetak lova i zajednička pravila
Lov je završen kada to objavi voditelj lova. Tada se lovci okupljaju na dogovorenom zbornom mjestu s ispražnjenim puškama.
Odstrijeljenu divljač dijeli voditelj lova, prema običajima koji vrijede za pojedine vrste lova. Lijep je običaj da gosti ili mlađi lovci u toj podjeli imaju prednost.
Napuštanje lova ili čeke te odlazak iz lova bez najave nisu dopušteni.
Troškovi lova podmiruju se odmah zajednički ili se raspoređuju u dobroj vjeri.
Nakon završetka lova, u granicama pristojnosti, poželjno je kraće ili duže zajedničko druženje uz šale i dosjetke, jer to doprinosi razvoju prijateljskih odnosa među lovcima.
Alkohol i oružje ne idu zajedno
Uživanje alkohola u lovu nije poželjno, jer oružje i alkohol nisu dobra kombinacija.
Po povratku iz lova, bez odlaganja treba očistiti i podmazati oružje, a streljivo spremiti na sigurno mjesto.
Lovačkog psa treba nahraniti, po potrebi očistiti i smjestiti na toplo mjesto.
Lovačka odjeća i obilježja
Lovci bi se u lovu trebali razlikovati od ostalih građana, pri čemu je poželjno nositi lovačko odijelo ili barem lovačku kapu s lovačkim značkama.
Na lovačkim svečanostima lovci nose i priznanja, poput znački, medalja i odlikovanja.
Lovačka etika nije samo skup formalnih pravila, nego temelj odgovornog odnosa prema prirodi, divljači, drugim lovcima i samome lovu.
Ona traži znanje, disciplinu, samokontrolu i poštovanje. Samo takvim pristupom lovac može opravdati svoje mjesto u prirodi i biti pozitivan primjer u društvu.
„Lovačka etika skup je pravila lijepog i korisnog lovačkog ponašanja.“
„Lovac mora na svakom mjestu i u svim prilikama predstavljati pozitivan primjer.“
„Znanje, razum i etika moraju prevladati u svakoj lovačkoj organizaciji i kod svakog lovca.“
„Za svaku je osudu lov za vrijeme nepogoda i u razdoblju kada divljač izvodi mlade.“
