Oni ne znaju za stres

U dugogodišnjem kinološkom radu susretao sam se sa raznim oblicima stresa, a neka iskustva ću podijeliti sa čitateljima časopisa Moj pas, ne bi li ih domino efektom potaknuo na razmišljanje o tome što sve doživljavaju i proživljavaju ti četveronožni policajci i njihovi vodiči.

Vodič i pas – ogledalo stresa

Najlakše je uzrujati psa ako se uzruja njegov vodič.

Do smiješnih i stresnih scena najčešće dolazi prilikom završnih ispita i godišnjih licenciranja timova (vodič i pas), kada se vodiči žele predstaviti u što boljem izdanju. Oni tada pokušavaju biti sve, a najmanje vodiči, uslijed čega postaju podložni raznim utjecajima i “izgore” od prevelike želje.

Po ponašanju vodiča može se zaključiti kakve će rezultate postići pas, jer njihova mirnoća i točnost povećavaju veselje za rad i sigurnost psa.

Psa treba poticati za rad, a ne vršiti pritisak na njega.

Stres u psa se pojavljuje kada se od njega traži da se promijeni u ponašanju ili prilagodi novonastaloj situaciji. Te radnje ne moraju uvijek biti negativne da bi se pojavio stres.

Neki psi i kratak period u iščekivanju nagrade (pohvala, hrana, igračka) za dobro ponašanje ili izvršenu radnju doživljavaju stresno.

Stres se razvija od prvih koraka

Prvi oblici stresa započinju s prvim kinološkim koracima, u igri i socijalizaciji. Igra pomaže psu i kod socijalnog učenja.

Socijalizirati psa znači navikavati ga na čovjekovo, pa i svoje, životno i radno okruženje.

Socijalizacijom se pas uči kako se nositi sa problemima u tom svijetu te mu na taj način gradimo i učvršćujemo njegovo samopouzdanje. Pas koji je dobro socijaliziran ima preduvjete za brzi napredak kod školovanja.

Psi koji su zanemareni kod odgoja i socijalizacije nemaju dobro razvijene komunikacijske vještine i oni ne znaju poštovati pravila igre.

Za njih volim reći da su naučili samo lajati na Mjesec.

Proaktivni rad s vodičem i psom

Zahvaljujući bogatom kinološkom iskustvu, tijekom školovanja ništa ne prepuštam slučaju. Pa tako, djelujući proaktivno, volim fingirati stresne situacije.

Za pravovremene i pravovaljane reakcije u kriznim situacijama nema univerzalnog rješenja niti čarobnog štapa, jer je svaka (stresna) situacija slučaj za sebe.

Zadaća vodiča je prepoznati novonastalu situaciju, a kao vođa čopora treba razumijeti pseće reakcije, preuzeti vodstvo i maknuti psa iz okruženja koje je za njega previše stresno.

Najlakše je uzrujati psa ako se uzruja njegov vodič, pa je za tim najučinkovitije ako vodič promijeni svoje ponašanje prema psu.

Stres se opisuje kao stanje kontinuirane nervoze i opterećenosti, zbog čega mišići postaju i ostaju napeti, a organizam burno reagira na vanjske ili unutarnje podražaje.

To je reakcija na opasnost i pogađa sva živa bića. Slikovito rečeno, stres se manifestira poput statičkog elektriciteta – mali električni šok popraćen iskrom, koji možete doživjeti kada dodirnete metalnu kvaku na vratima auta ili stana.

Kao što sam već naveo, zbog zdravlja psa i kvalitete obavljanja zadaća, psa koji je pod stresom potrebno je maknuti iz stresnog okruženja te ga odmoriti i ohladiti.

Nekim psima je potreban duži period hlađenja, pa ukoliko ne uspiju procesuirati sav stres, upadaju u stanje predoziranja stresom ili “crvenu zonu”, i njihovo tijelo javlja da je vrijeme za reakciju “borba ili bijeg”.

Borba ili bijeg – prirodna reakcija

Mnogi su uzroci stresa kod pasa, a većina ih nastaje zbog problematičnih ponašanja čovjeka. Psi skitnice nemaju problema sa stresom.

U tekstu koji slijedi opisat ću događaje vezane za stres, koji su se desili uglavnom zbog problematičnih (neiskusnih) vodiča.

Kako vodiče ne bih kompromitirao, neću navoditi njihova imena, a imena pasa ću izmijeniti.

Primjeri iz prakse

Na jednom međunarodnom natjecanju pasa specijalista, uz naše timove bila je prisutna i VIP osoba, zbog koje je vodič bio pod stresom te je izgorio od želje da sebe i psa predstavi što bolje.

Takvo vodičevo stresno stanje, ja bih nazvao stanjem negativne energije, najbolje je osjetio pas Nik, koji je reagirao onako kako mu je tijelo signaliziralo. Umjesto da prihvati borbu (izvođenje vježbe), pas je prihvatio bijeg.

Kao i kod većine sportskih natjecanja, za vrijeme “time-outa” motivirao sam vodiča za nastavak vježbi i uspješno mu vratio samopouzdanje, kojim je pobijedio strah i stres, što je u konačnici rezultiralo fenomenalnom izvedbom psa.

Za vrijeme obuke, konkretno socijalizacije pasa na tribinama stadiona, jedan drugi pas imenom Atom nije reagirao na način “borba ili bijeg” – on se jednostavno zatvorio i “zaledio”, spreman tako ostati dok ga nagoni ne bi pokrenuli. U ovom slučaju vodič ga je nakon određenog vremena izveo na hlađenje.

Pas imenom Hektor bio je dobro socijaliziran i školovan, gotovo uvijek se kretao bez povodnika, ali kad bi dolazio u zonu rada, njegovo stanje uzbuđenosti prerastalo je u stanje stresa, zbog čega je često imao potrebu za vršenjem nužde, a zatim bi klizao na stražnjici.

Zbog problema s podlogama u zatvorenim prostorima, pas Lord imao je sličnih problema, s tim da je on zbog stresa imao stvarnu potrebu obaviti nuždu.

Psi se stvarno ponašaju i u nama razviju mnoge pozitivne odnose i osjećaje prema radu, ali mogu i traumatizirati.

Jedna kujica, Amy, ponašala se podvojeno: kada je bila sama sa svojim vodičem, “kamatarila” ga je i uvijek dobila što je htjela, a da to nije pošteno zaradila.

Za vrijeme obuke vladaju druga (prirodna) pravila, pa je Amy shvatila da ništa više ne prolazi na lijepe oči te je počela pasivan otpor, što nas je sve skupa izbacivalo iz takta.

Dugo sam razmišljao što i kako s Amy, preispitivao razne teorije i odlučio primijeniti teoriju nešto poput “Stockholmskog sindroma”, što je stvorilo novi pozitivan odnos u radu. Amy je poslije sve pošteno zaradila, što nas je posebno veselilo.

Pas Aga, krasan i poslušan njemački ovčar, izvrsno je savladavao sve horizontalne i vertikalne prepreke u prirodnom okruženju (park, šuma), ali kada bi te radnje trebalo izvesti na poligonu, tada bi se zaledio – sjeo bi i podigao lijevu šapu.

Shvatio sam da je doživljavao nezgode uzrokovane lošim treninzima, pa sam počeo provoditi proces brisanja stečenih iskustava i nepravilnosti.

Proces brisanja stečenih nepravilnosti – uvjetnog refleksa u kinologiji – naziva se “izumiranje”.

Školovanje i rad sa službenim psima

Školovanje i rad sa službenim psima je zabavan, zanimljiv i zahtjevan posao u čijem procesu se razvijaju i nadopunjuju prirodne sklonosti i sposobnosti psa, a blokiraju neželjene i nepotrebne radnje.

Svi koji odluče raditi sa psima trebaju se naoružati strpljenjem, mirnoćom, ustrajnošću i razumijevanjem. Takvim odlikama mogu naučiti pse da s veseljem i točnošću izvršavaju sve zapovijedi, jer u protivnom može doći do neželjenih odgovora, najčešće manifestiranih kroz razne oblike stresa.

Nagon za hranom – temelj svega

Kada vaš pas sjedi kraj kuhinjskog stola i s radošću i nadom očekuje da kakav komadić sklizne iz vašeg tanjura, on to ne čini zbog ljubavi…

…već nagona preživljavanja – NAGONA ZA HRANOM.

Ako imate kakvih ideja da biste nešto željeli od svog psa, lako ga je naučiti da za taj komadić napravi nešto što vi želite. To smo svi pokušali.

Recimo – neka leži na svom mjestu u sobi i čeka da završite svoj ručak u miru.

Način kako ćete vi, kao inteligentnije biće – čovjek, manipulirati željom vašeg psa
za slasnom poslasticom, vaš je dio koji morate naučiti u ovom prekrasnom krugu odnosa čovjek–pas.

Nekada su psi, da bi se prehranili, morali uloviti taj zalogaj (u obliku zeca ili nečeg sličnog).