Herpes virus kod pasa (CHV-1) zarazna je virusna bolest koja najčešće prolazi bez simptoma kod odraslih pasa, ali može imati razorne posljedice za štence. Posebno je opasan u prvim tjednima života, kada imunološki sustav još nije razvijen. Infekcija se najčešće prenosi s majke na štence tijekom poroda ili neposredno nakon njega. Upravo zbog toga herpes virus predstavlja velik problem u uzgoju, gdje može dovesti do uginuća cijelog legla.
Što je herpes virus kod pasa
Pseća herpesviroza virusna je bolest uzrokovana virusom CHV-1, koji je specifičan za pse i ne prenosi se na ljude.
Bolest je raširena globalno i često ostaje skrivena jer odrasli psi mogu biti nositelji bez vidljivih simptoma. U takvim slučajevima virus ostaje u organizmu u latentnom obliku i može se ponovno aktivirati u stresnim situacijama.
Najveći rizik: štenci
Najveću opasnost herpes virus predstavlja za štence mlađe od tri tjedna. Njihov organizam još nije sposoban regulirati tjelesnu temperaturu niti se učinkovito boriti protiv infekcije.
Bolest kod štenaca često napreduje vrlo brzo i može završiti uginućem u roku od nekoliko dana od pojave prvih simptoma.
Herpes virus kod odraslih pasa često prolazi neprimjetno, ali kod štenaca može biti smrtonosan.
Simptomi infekcije
Kod odraslih pasa simptomi su često blagi ili potpuno izostaju. Mogu se javiti blagi respiratorni problemi, iscjedak iz nosa ili očiju te povremeni kašalj.
Kod štenaca su simptomi znatno ozbiljniji i uključuju:
letargiju i slabost
odbijanje hrane
bol u trbuhu
povraćanje i proljev
otežano disanje
pothlađenost
Bolest može zahvatiti više organskih sustava, što dodatno pogoršava prognozu.
Kako se virus prenosi
Herpes virus vrlo je zarazan i prenosi se kontaktom sa zaraženim sekretima.
Najčešći putevi prijenosa uključuju:
kontakt s iscjetkom iz nosa i usta
parenje i kontakt s reproduktivnim sekretima
prijenos s majke na štence tijekom poroda ili dojenja
Virus se može širiti i neizravno putem kontaminiranih površina, iako izvan organizma ne preživljava dugo.
Dijagnoza i liječenje
Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike i laboratorijskih testova, poput PCR analize kojom se potvrđuje prisutnost virusa.
Specifičan lijek za herpes virus kod pasa ne postoji, pa se liječenje temelji na potpornoj terapiji:
održavanje tjelesne temperature
nadoknada tekućine
ublažavanje simptoma
sprječavanje sekundarnih infekcija
Prevencija je ključna
Budući da liječenje ima ograničene mogućnosti, naglasak je na prevenciji.
Najvažnije mjere uključuju:
izbjegavanje kontakta gravidne kuje s drugim psima
održavanje higijene prostora
smanjenje stresa kod kuje
cijepljenje prije parenja (gdje je dostupno)
Najveća opasnost je skrivena infekcija
Poseban problem predstavlja činjenica da mnogi psi mogu biti nositelji virusa bez simptoma. U stresnim situacijama virus se može ponovno aktivirati i prenijeti na druge pse ili štence.
Pas može biti nositelj virusa bez simptoma
i upravo tada predstavlja najveći rizik.
Herpes virus kod pasa često prolazi ispod radara jer odrasli psi rijetko pokazuju jasne simptome. No za štence može imati kobne posljedice. Upravo zato je ključno razumjeti način prijenosa, prepoznati rizične situacije i na vrijeme provesti preventivne mjere. U uzgoju pasa, herpes virus nije samo zdravstveni problem — već i ozbiljan izazov koji zahtijeva odgovorno upravljanje.
