Bloodhound

Pas koji hoda za vlastitim nosom


Zbog njegove naravi i izgleda s pravom ga opisuju kao psa koji hoda za vlastitim nosom – neumornog tragača čiji je njuh među najrazvijenijima u psećem svijetu.


Pišu: Martina Mijić, Jasmina Štimac
Fotografije: MAF Pet Photography


Povijest pasmine:
od svetog Huberta do modernog tragača


Preci bloodhounda poznati su po svojim iznimnim sposobnostima njuha još od davnina, posebice na području mediteranskih zemalja. Još prije križarskih ratova, francuski redovnik Sveti Hubert u 7. stoljeću u regiji Ardena uzgajao je pse križanjem različitih lovačkih pasmina. Smatra se da je upravo tada nastala pasmina poznata kao pas Svetog Huberta.

Ovi su psi bili nezaobilazni pratitelji europskih aristokrata u lovu na krupnu divljač. Dolaskom Normana u Englesku 1066. godine razvijaju se različiti tipovi – trobojni i bijeli psi poznati kao Talbot i Southern Hound, te crni i crno-smeđi psi koji dobivaju naziv bloodhound.

U početku korišteni za lov i praćenje ranjene divljači, bloodhoundi su ubrzo pronašli svoje mjesto i u službi zakona. Već 1805. godine zabilježena je njihova uporaba u praćenju ljudskog traga u Engleskoj.

Postoje dvije teorije o podrijetlu imena pasmine:

  • jedna povezuje naziv s njihovom sposobnošću praćenja krvnog traga,
  • druga s činjenicom da potječu od “čistokrvnih” aristokratskih linija.


Izgled i karakter: impresivan, ali osjetljiv


Bloodhound je velik, snažan i impozantan pas, prepoznatljiv po svojoj dugoj, naboranoj glavi, opuštenim očnim kapcima i dugim ušima koje mogu dosegnuti čak do njuške.

Osnovne karakteristike:

  • visina: 58–69 cm
  • težina: 33–50 kg
  • životni vijek: 8–12 godina
  • boja: crna i smeđa

Njegov hod je lagan, ali siguran, a tijelo prekriveno viškom kože daje mu karakterističan izgled. Posebnost je i njegov dubok glas, kao i činjenica da je sklon slinjenju.

Temperament bloodhounda je jedinstven: miran, privržen i izuzetno nježan, ali istovremeno tvrdoglav i neovisan. Upravo zbog toga nije idealan izbor za neiskusne vlasnike.

“Grubost neće proći kod krvosljednika – takav pristup može dovesti do povlačenja i odbijanja suradnje.”


Odgoj i život s bloodhoundom


Odgoj bloodhounda zahtijeva strpljenje, dosljednost i pozitivan pristup. Trening je nužno započeti već u štenećoj dobi, uz naglasak na motivaciju i razumijevanje psa.

Ovaj pas je izrazito vođen svojim njuhom – kada uhvati trag, potpuno se fokusira i često ignorira okolinu, uključujući i pozive vlasnika.


Važne napomene za vlasnike:

  • nikada ga ne puštati bez povodnika u neograđenom prostoru
  • osigurati dovoljno fizičke aktivnosti
  • uključiti mentalne vježbe, posebno rad s nosom
  • osigurati ranu i kvalitetnu socijalizaciju

Bez dovoljno aktivnosti može razviti destruktivno ponašanje poput žvakanja i uništavanja predmeta.


Njega i zdravlje


Bloodhound ima kratku, otpornu dlaku koja ne zahtijeva posebnu njegu. Kupanje nekoliko puta godišnje sasvim je dovoljno.

Posebnu pažnju treba posvetiti ušima:

  • redovito čišćenje unutrašnjosti (jednom tjedno)
  • održavanje čistoće vanjskog dijela zbog njihove veličine

Zanemarivanje higijene može dovesti do infekcija.


Njuh bez premca: rođeni tragač


Bloodhound je poznat kao pas s najrazvijenijim osjetilom mirisa među svim pasminama. Sposoban je pratiti tragove stare i po nekoliko dana, čak i kroz složene i isprepletene mirisne puteve.

Njegova anatomija – dugačke uši i nabori kože – dodatno pomažu u zadržavanju i usmjeravanju mirisa.

Za bloodhounda njuškanje nije samo instinkt – to je njegov životni poziv.


Mantrailing i rad u praksi


Bloodhoundi su danas nezamjenjivi u potražnim i spasilačkim akcijama. Posebno se ističu u disciplini mantrailing, gdje pas prati miris točno određene osobe.

Za razliku od drugih metoda:

  • pas ignorira sve druge mirise
  • fokusira se isključivo na jednu osobu
  • prati trag sve dok je on čitljiv

Ova metoda posebno je korisna u urbanim sredinama gdje druge tehnike pretrage nisu učinkovite.


Bloodhound u Hrvatskoj: primjer iz HGSS-a


U Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja (HGSS) sve se više koristi rad pasa tragača. Posebno se razvija mantrailing, a među pionirima ove discipline nalazi se i bloodhound.

Jedan od takvih pasa je Felisa, ženka bloodhounda koja se školuje za potrage pod vodstvom Jasmine Štimac. Trening se provodi prema međunarodnom INBTI programu, uz redovita usavršavanja.

Sustavni rad uključuje:

  • planiranje tragova različite starosti
  • simulacije stvarnih situacija
  • rad u različitim vremenskim uvjetima

Rezultati takvog rada potvrđuju važnost dobro uvježbanog tima čovjeka i psa u stvarnim potragama.



Bloodhound ID


  • Drugi naziv: pas Svetog Huberta (Chien de Saint-Hubert)
  • Podrijetlo: Belgija / Francuska
  • FCI skupina: VI – goniči i psi tragači
  • Temperament: miran, privržen, uporan, tvrdoglav
  • Namjena: traganje, mantrailing, rad u službi spašavanja


Zaključak: pas koji slijedi ono što drugi ne vide


Bloodhound je pas iznimnih sposobnosti, ali i specifičnih potreba. Njegov svijet vodi nos, a njegova strast prema traganju čini ga jednim od najposebnijih pasa u kinologiji.

Za pravog vlasnika ili vodiča, bloodhound nije samo pas – već partner u radu, istraživanju i potrazi za onim nevidljivim.