Skriveno blago kinologije
U nastavku prikaza manje poznatih pasmina hrtova, fokus se stavlja na hrtove formirane na području prednje i centralne Azije. Riječ je o pasminama koje su stoljećima bile ključni dio života nomadskih naroda, ali su danas još uvijek relativno nepoznate široj kinološkoj javnosti.
Ovdje govorimo o sljedećim pasminama: kazahstanski tazi, turkmenski tazi, kirgiski taigan, kurdski hrt i stepski hrt, kao i o dvama povijesnim oblicima koji su danas, nažalost, izumrli – kavkaskom i krimskom hrtu.
Kako ih klasificira kinološka literatura?
Starija kinološka literatura ove pasmine često naziva „hrtovi SSSR-a“, dok se u novijim izvorima koristi naziv „hrtovi bivšeg SSSR-a“. U takvim pregledima obično se prvo navodi ruski hrt – borzoj, kao najpoznatija i međunarodno priznata pasmina.
Međutim, budući da je fokus ovog prikaza na manje poznatim pasminama, borzoj, kao ni međunarodno priznati afganistanski hrt i saluki, ovdje nisu detaljnije obrađeni, iako su s ovim skupinama blisko povezani.
Tazi – izvorni hrt stepa
Na području središnje Azije i danas se susreće pas kojeg lovci nomadi nazivaju tazi. Riječ je o starom tipu lovačkog hrta, koji se tradicionalno koristi u lovu sa sokolima – praksi koja ima višestoljetnu tradiciju.
Tazi predstavlja izvorni oblik orijentalnog hrta, tipičnog za stepska i polupustinjska područja. Vrlo je sličan salukiju iz nizinskih predjela Bliskog istoka, a razlikuju se i brojni lokalni tipovi.
Naziv „tazi“ u većini turskih i iranskih jezika jednostavno znači – hrt. U širem smislu, tim se imenom označavaju i danas priznate pasmine poput salukija i afganistanskog hrta, dok se u užem smislu odnosi na hrtove srednje Azije.
Povijesni kontekst i širenje pasmine
Područje rasprostranjenosti tazija obuhvaća stepe i polupustinje Kazahstana, Uzbekistana i Turkmenistana, uz manju prisutnost u Kirgistanu i Tadžikistanu.
Još u neolitu na području Kazahstana razvijeni su lov, stočarstvo i ribolov. Kroz to područje prolazio je poznati Put svile, koji je povezivao istok i zapad te imao ključnu ulogu u razmjeni roba, ali i kulturnih utjecaja – uključujući i pse.
Tazi se smatra jednim od najstarijih oblika lovačkih hrtova na svijetu.
O podrijetlu imena „tazi“ postoje različite teorije. Jedna ga povezuje s narodom Tadžika, dok druga sugerira perzijsko podrijetlo i vezu s Arapskim poluotokom.
Osnovne karakteristike tazija
Tazi je pas srednje veličine:
- minimalna visina: 60 cm (mužjaci), 55 cm (ženke)
- kratka dlaka
- rese na ušima i donjoj strani repa
- boje: bijela, sivkasta u svim nijansama i crna
U svojoj izvornoj sredini i danas se koristi kao lovački pas, najčešće za lov na zečeve, lisice i gazele, često u kombinaciji s obučenim orlovima.
Turkmenski i kazahstanski tazi
Turkmenski tazi po podrijetlu je vrlo blizak kazahstanskom, ali je nešto manji i lakše građe. U vrijeme bivšeg SSSR-a postojala je jedinstvena pasmina „tazi“, no raspadom države dolazi do formiranja nacionalnih kinoloških saveza i razdvajanja uzgoja.
Danas se turkmenski i kazahstanski tazi smatraju zasebnim varijantama iste osnovne pasmine.
Kirgiski taigan – planinski lovac
Taigan, poznat i kao „Kyrgyzskaya Borzaya Taigan“, pasmina je iz Kirgistana koja još nije priznata od strane FCI-a. Riječ je o srednje visokom hrtu s nešto dužom i lagano kovrčavom dlakom.
Podrijetlo taigana povezano je s migracijama kirgiskog naroda iz Sibira u srednju Aziju, što ga čini zanimljivim primjerom pasmine čiji razvoj prati povijest naroda.
Pasmina prilagođena ekstremnim uvjetima
Taigan je planinska pasmina, savršeno prilagođena životu u teškim uvjetima planinskog lanca Tian Shan, na visinama do 4.000 metara.
Postoje dva tipa:
- planinski tip – bujnija dlaka, kvadratično tijelo
- stepski tip – rjeđa dlaka, pravokutno tijelo
Posebna karakteristika taigana je prstenasti rep, gdje su kralješci spojeni tako da se ne mogu ispraviti.
Lovne sposobnosti i posebnosti
Za razliku od većine hrtova, taigan ne lovi samo vidom, već koristi i njuh i sluh. Njegova tipična lovina uključuje:
- ibeksa
- srnu
- vuka
- lisicu
- svizca
Veliki kapacitet pluća, snažne kosti i gusta dlaka omogućuju mu rad u ekstremnim uvjetima.
Taigan je jedan od rijetkih hrtova koji ravnopravno koristi sva osjetila u lovu.
Kurdski hrt – nepoznati lovac Bliskog istoka
Kurdski hrt prisutan je na području Iraka, Sirije, Turske, Armenije i Gruzije – odnosno na područjima gdje živi kurdski narod.
Visina mu doseže oko 75 cm, a težina 38–40 kg. U literaturi se često opisuje kao križanac između borzoja i salukija.
Zanimljivo je da su pojedini primjerci križani s anadolskim pastirskim psom, a smatra se da je ova pasmina bliska turskom hrtu ili njegov podtip.
Stepski hrt (Hortaya borzaya)
Stepski hrt, poznat kao hortaya borzaya, jedna je od najstarijih pasmina hrtova s područja istočne Europe i zapadne Azije.
Naziv dolazi od riječi:
- „hortaya“ – kratko
- „borzoi“ – brz
Građa i temperament
To je velik, vitak i snažan, ali elegantan pas, mirnog i uravnoteženog temperamenta. Iako djeluje smireno, u trku pokazuje iznimnu brzinu i reakciju.
Odlikuje se:
- poslušnošću
- izostankom agresije prema ljudima
- izvrsnim vidom, ali i razvijenim njuhom
Lov i izdržljivost
Stepski hrt koristi se za lov na:
- zečeve
- lisice
- vukove
- saiga antilope
Za razliku od sprintera poput greyhounda, ovaj hrt lovi na velikim udaljenostima (do 4 km), uz mogućnost ponavljanja lova nakon kratkog odmora.
Zanimljivo je da:
- može loviti i pomoću njuha
- radi sam ili u skupini
- ima „meki ugriz“, ne oštećuje krzno plijena
Za lovce u stepi, dobar hrt vrijedi jednako kao i dobar konj.
Rasprostranjenost i uzgoj
Pasmina se razvila na području stepa sjeverno od Crnog mora, kroz Ukrajinu, južnu Rusiju i Kazahstan. Danas postoji oko 2.500 do 3.500 jedinki u svijetu.
Standard je prvi put definiran 1951. godine u SSSR-u, a danas ga na nacionalnoj razini propisuje Ruska kinološka federacija.
Izumrle pasmine
Kavkaski (planinski) hrt
Ova pasmina danas se smatra izumrlom. Uzgajala se na području Kavkaza, bila visine 65–70 cm, najčešće crne boje s paležnim oznakama. Dlaka je bila kratka, s dužim resama na ušima, nogama i repu.
Krimski hrt (krimak)
Također izumrla pasmina, slična kavkaskom hrtu, ali niža i robusnije građe. Najčešće crne boje s paležom ili bijelim oznakama.
Hrtovi centralne Azije predstavljaju iznimno bogat, ali nedovoljno poznat dio kinološke baštine. Njihova povezanost s nomadskim načinom života, lovom i surovim prirodnim uvjetima oblikovala je jedinstvene pasmine koje i danas svjedoče o dugoj i složenoj povijesti čovjeka i psa.
Unatoč ograničenoj međunarodnoj prepoznatljivosti, ove pasmine imaju neprocjenjivu vrijednost – kako u kinologiji, tako i u očuvanju kulturne baštine naroda s kojima su rasle i razvijale se.
