Sibirski haski

Pas stvoren za led, udaljenosti i život u timu

Sibirski haski jedna je od najprepoznatljivijih pasmina na svijetu, ali iza njegove ljepote, plavih očiju i vučjeg izraza krije se puno više od atraktivnog izgleda. To je izdržljiv, inteligentan i snažno funkcionalan vučni pas, oblikovan stoljećima za preživljavanje, rad i život u surovim uvjetima Arktika.

Pripremila: Nives Medunjanin Božičević

Pasmina koja je nastala iz potrebe, a ne iz mode

Sibirskog haskija izvorno su razvili pripadnici plemena Chukchi sa sjevera Sibira kao izdržljivog vučnog psa. Područjem Chukotke, zemljom Chukchija, dominiraju tundra i niska planinska područja, a smatra se da upravo taj kraj ima najveće sezonske temperaturne razlike na svijetu.

Ljeta mogu biti razmjerno topla, dok zime prelaze u krajnje ledene arktičke uvjete. U takvom okruženju vučni psi nisu bili luksuz, nego uvjet opstanka.

Mnoge karakteristike današnjeg sibirskog haskija potječu upravo od tih davnih Chukchi pasa. Osim izdržljivosti i otpornosti na ekstremne vremenske uvjete, presudan je bio i njihov temperament.

Pas je morao biti dovoljno uravnotežen da može mirno živjeti s ljudima i raditi u timu s dvadesetak drugih pasa. U arktičkim uvjetima ozbiljan sukob među psima, koji bi završio ozljedama, mogao je značiti smrt i za pse i za ljude koji o njima ovise.

Psi koji su grijali djecu

Chukchi psi bili su poznati po blagoj naravi. Ljudi su ih često puštali u svoje nastambe kako bi noću služili kao “pseće dekice” i grijali djecu.

Postoji i slikovit način na koji su se opisivale hladne noći — govorilo se o “noći za dva, tri ili četiri psa”, ovisno o tome koliko je pasa bilo potrebno da zagriju dijete.

Takvi prizori možda danas zvuče gotovo nestvarno, ali upravo oni najbolje pokazuju koliko je ova pasmina bila usko povezana s čovjekom i koliko je njezin karakter bio važan za svakodnevni život.

Sibirski haski nije nastao samo kao radni pas, nego kao pas koji je morao živjeti uz čovjeka, s čovjekom i za čovjeka.

Dolazak na Aljasku i početak legende

Godine 1908. velik broj Chukchi pasa doveden je na Aljasku kako bi se natjecali na dugim utrkama All Alaska Sweepstakes.

Aljaškim musherima nije trebalo dugo da prepoznaju sposobnosti ovih sibirskih pasa. Njihova izdržljivost, radna etika i sposobnost kretanja kroz ekstremne uvjete brzo su ih učinile posebnima.

Godine 1913. norveški istraživač Roald Amundsen počeo je planirati ekspediciju na Sjeverni pol. Za tu su svrhu odabrani i otkupljeni najbolji sibirski psi s poluotoka Seward, a predani su Leonhardu Seppali, koji ih je počeo trenirati.

Iako je Amundsen već 1914. odustao od planirane ekspedicije zbog početka Prvog svjetskog rata, Seppala je nastavio s uzgojem i treniranjem tih pasa te pobijedio na sljedeće tri Sweepstakes utrke.

Njegov vodeći pas bio je legendarni Togo, koji se brzo istaknuo svojom upornošću, snagom, izdržljivošću i inteligencijom.

Togo, Balto i Serum Run

U siječnju 1925. godine gradić Nome na Aljasci zahvatila je epidemija difterije koja se širila velikom brzinom. Serum koji je mogao spasiti stanovnike nalazio se na udaljenosti većoj od tisuću kilometara, a zbog teških arktičkih uvjeta jedini mogući prijevoz bio je psećim zapregama.

Formirana je velika štafeta psećih zaprega u kojoj je sudjelovalo 20 mushera s više od 150 pasa. Spasonosan lijek stigao je u Nome za samo pet i pol dana.

Balto, pas svima poznat iz popularnih priča i crtanih filmova, predvodio je zapregu koja je odradila posljednju dionicu i zato njegov kip danas stoji u Central Parku u New Yorku, kao počast svim psima koji su sudjelovali u toj utrci.

No najtežu i najdužu dionicu, dugu oko 300 kilometara, odradio je tim Leonharda Seppale predvođen tada dvanaestogodišnjim Togom.

Upravo zato priča o haskijima nije potpuna bez Toga — psa koji je u stvarnosti odradio najzahtjevniji dio jednog od najpoznatijih pothvata u povijesti vučnih pasa.

Službeno priznanje i razvoj pasmine

Američki kinološki savez službeno je priznao pasminu sibirski haski 1930. godine.

Među ranim uzgajivačnicama posebno se ističu Chinook Eve Seeley i Monadnock Lorne Demidoff, koje su bile iznimno uspješne u očuvanju dvostruke svrhe pasmine — pasa koji mogu biti uspješni i u izložbenom ringu i na trkaćoj snježnoj stazi.

Danas se često govori o razlikama između trkaćih i izložbenih linija sibirskog haskija, no pritom se prečesto zaboravlja da je upravo rad tih uzgajivačnica postavio temelje većini izložbenih haskija današnjice.

I danas postoje uzgajivači koji njeguju koncept dvostruke svrhe pasmine te sa svojim izložbenim šampionima istodobno treniraju i natječu se u zaprežnim sportovima.

Savršeno oblikovan za svoju funkciju

Psi koje danas poznajemo pod imenom sibirski haski nevjerojatan su primjer selektivnog uzgoja kroz vrijeme, s ciljem stvaranja psa koji savršeno odgovara funkciji za koju je stvoren.

To nije križanac vuka, kako neki i dalje pogrešno misle, nego čistokrvni pas čije su osobine pažljivo oblikovane generacijama.

Bio je potreban pas koji:

• može preživjeti i učinkovito raditi na temperaturama od +35 °C do -50 °C
• može danima vući saonice s laganim teretom preko velikih udaljenosti
• može napredovati i uz minimalan unos hrane
• dovoljno je inteligentan da sluša čovjeka, ali i dovoljno samostalan da procijeni kada bi poslušnost bila opasna
• može živjeti u velikoj skupini pasa uz minimalne sukobe
• općenito voli ljude i djecu
• nije teritorijalan

Sve te osobine i danas su vidljive u modernom sibirskom haskiju.

Portret pasmine: umjerenost, izdržljivost i sklad

Sibirski haski je vučni pas srednje veličine. Mužjaci su u grebenu visoki od 53,5 do 60 cm, a ženke od 50,5 do 56 cm.

Kod ove pasmine umjerenost je ključ svega. Mužjaci trebaju biti muževni, ali nikada grubi, dok ženke moraju biti ženstvene, ali nikad slabe.

Dobro odlakan dvostrukom dlakom, haski je otporan na oštru arktičku klimu. Kada sklupčani spava na hladnoći, svojim bogato odlakalim repom prekriva nos i tako si omogućuje udisanje toplijeg zraka. I šape su mu dobro odlakanе između prstiju, što mu dodatno pomaže u snijegu i hladnoći.

Uzgajan je da vuče lagani teret umjerenom brzinom na velikim udaljenostima i da pritom dobro surađuje s drugim psima u timu.

Zdravlje pasmine i ono na što treba paziti

Sibirski haski općenito je zdrava pasmina koja bez većih problema doživi 12 do 14 godina.

Naravno, kao i kod svake pasmine, postoje određeni nasljedni problemi, poput katarakte, epilepsije, pretjerane sramežljivosti i sličnih stanja. Zato odgovorni uzgajivači rade na njihovu smanjenju kroz selekciju i zdravstvene provjere.

Uobičajene su kontrole kukova, rendgenske snimke laktova prije uključivanja u uzgoj te oftalmološki pregledi na godišnjoj razini ili prije svakog planiranog parenja.

Zanimljivo je da se haskiji kod veterinara često ponašaju kao prave “drama queen” jedinke, glasno reagirajući i na obična cijepljenja ili mjerenje temperature, dok s druge strane simptome ozbiljnijih bolesti znaju pokazati vrlo kasno. Upravo zato vlasnik mora biti pažljiv i dobro poznavati ponašanje svog psa.

Boje, oznake i oči: više od plavog pogleda

Iako smo u izložbenim ringovima navikli viđati ponajprije sivo-bijele, crno-bijele i crveno-bijele haskije, standard dopušta čitav niz boja.

Dozvoljene su crna, siva, agouti, sable, crvena i bijela, koje mogu biti jednobojne, višebojne ili s različitim oznakama. Uobičajene su i simetrične i asimetrične oznake, uključujući i pinto uzorak.

Nijedna boja ni oznaka ne bi smjela imati prednost pred drugom. Jedine eliminirajuće greške kada je riječ o boji jesu merle i brindle.

Boja očiju može biti smeđa, plava, jantarna, a moguća su i dva oka različite boje, kao i različite varijante particolor oka. Boja očiju sama po sebi ne govori ništa o kvaliteti psa.

Nažalost, popularnost pasmine među neupućenim vlasnicima često se svodi upravo na plave oči, iako je sibirski haski puno više od boje krzna i pogleda.

Sibirskog haskija ne bi trebalo birati po boji očiju, nego po karakteru, zdravlju i onome što ta pasmina doista jest.

Dlaka i njega: minimalno, osim kad nije

Sibirski haski po prirodi je vrlo čista životinja s malo tjelesnog mirisa. Zadržao je svoju izvornu, dvostruku i funkcionalnu dlaku, pa u razdoblju izvan linjanja ne zahtijeva mnogo njege.

Češljanje dva puta tjedno najčešće je sasvim dovoljno za uklanjanje otpuštene dlake, a kupanje je potrebno samo kada se pas doista zaprlja.

No razdoblje linjanja donosi sasvim drukčiju priču. Zbog guste podlake tada otpada golema količina dlake, često u velikim nakupinama. U tom razdoblju potrebno je svakodnevno četkanje, češće kupanje u toploj vodi i ispuhivanje dlake.

Haskiji se najčešće linjaju dva puta godišnje, ali vlasnici se vole šaliti da to zapravo traje od siječnja do lipnja i od lipnja do prosinca.

Temperament: prijatelj, a ne podanik

Temperament sibirskog haskija ugodan je i nježan, ali nikada ulizivački. On čovjeka ne doživljava kao gospodara kojem se slijepo pokorava, nego kao člana tima.

Na vlasniku je da samouvjerenim i dosljednim pristupom stekne njegovo poštovanje. Riječ je o vrlo inteligentnom, prilagodljivom i neovisnom psu koji će vas ponekad dovesti do ruba živaca, ali jednako tako i nasmijati, razveseliti i razoružati svojim ponašanjem.

Haski vas doživljava kao prijatelja. Pas je dio čopora i snažno je povezan s cijelom obitelji, a ne samo s jednom osobom. Radije će ležati uz vas u stanu nego biti sam u dvorištu.

No kada ostane sam, može postati vrlo destruktivan. Tada dosadu liječi žvakanjem namještaja, kopanjem po parketima ili pokušajima otvaranja i preskakanja svega što mu se nađe na putu.

Pas koji mora trčati

Haski je pas stvoren za trčanje i tu činjenicu treba poštovati. Potrebna mu je svakodnevna kontrolirana tjelovježba, ograđeno dvorište ili redovito trčanje uz vlasnika.

Ako volite lijep travnjak, cvijeće i uredan vrt, trebate znati da to voli i haski — samo na svoj način. Ako ostane bez nadzora, vrlo će vjerojatno kopanjem i vlastitim uređenjem prostora pokazati kako on vidi savršeno dvorište.

Male životinje poput miševa, krtica, vjeverica, ptica ili mačaka često doživljava kao plijen. Ako odrasta s kućnom mačkom, može razviti dobar odnos, ali to ne znači da će jednako gledati i susjedovu mačku.

Slično vrijedi i za domaće životinje na selu te divljač u prirodi. Kada haski krene u lov, povratak na poziv često postaje vrlo težak.

Važno je razumjeti da haski ne “bježi” od vlasnika zato što želi pobjeći, nego zato što je u tom trenutku nešto u daljini jednostavno zanimljivije.

Nije čuvar, ali jest pas za ljude

Dobra strana haskija jest to što uglavnom nisu agresivni prema ljudima. To je izvrsna vijest za goste i djecu, jer se radi o pasmini koja neće čovjeka napasti bez razloga.

No s druge strane, od haskija ne treba očekivati da će braniti kuću ili vlasnika kao klasičan pas čuvar. On možda izgleda dojmljivo, ali ono što najiskrenije čuva obično su njegova hrana ili njegove igračke.

Ako ste unatoč svim upozorenjima o kopanju, bježanju, zavijanju, tvrdoglavosti i lovnom nagonu i dalje uvjereni da je baš sibirski haski pas za vas, vrlo je moguće da ste upravo tip vlasnika koji toj pasmini doista odgovara.

Haski ili aljaški malamut?

Jedno od najčešćih pitanja koje vlasnici ovih pasmina čuju jest: Je li to haski? za malamuta, odnosno Je li to malamut? za haskija.

Kinolozima je razlika velika, ali većina prolaznika vidi samo sličnosti — tip dlake, boju, bogat rep i glavu koja podsjeća na vuka.

Najveća razlika je u veličini i građi. Mužjak sibirskog haskija obično naraste do 60 cm i teži oko 28 kg, dok je aljaški malamut viši i teži, često i desetak kilograma više.

Haski ima nešto duže noge i lakši, okretniji okvir. Malamut je snažniji, teži i masivniji. Razlike postoje i u glavi, položaju ušiju, očima, repu i dozvoljenim bojama.

Najjednostavnije je reći ovako: sibirski haski je uzgajan za vuču lakšeg tereta na velike udaljenosti, a aljaški malamut za vuču težeg tereta na kraćim relacijama.

Haski je maratonac. Malamut je dizač utega.

Sportovi sa sibirskim haskijem

Sibirski haski i danas je pas koji voli raditi, kretati se i vući. Upravo zato različiti zaprežni i vučni sportovi i dalje imaju važno mjesto u životu ove pasmine.

Sledding

Sport u kojem psi vuku saonice i mushera nastao je iz stvarne potrebe, a danas se koristi i rekreativno i natjecateljski. Psi u zaprezi povezani su prema točno određenom rasporedu, a svaka pozicija u timu ima svoju funkciju.

Vodeći psi odgovaraju na zapovijedi i određuju smjer i tempo. Swing psi pomažu u zavojima, team psi daju snagu timu, a wheel psi, najbliži sanjkama, obično su najsnažniji i najstabilniji.

Canicross

Jedan od danas najpopularnijih sportova sa psima. Pas nosi ormu i povezan je s trkačem pomoću elastičnog užeta i pojasa. Canicross gradi kondiciju, samopouzdanje i odnos između čovjeka i psa.

Carting ili dryland mushing

Tijekom toplijih mjeseci, kada nema snijega, kondicija vučnih pasa održava se treninzima uz pomoć kolica koja simuliraju sanjke.

Bikejoring i scootering

U bikejoringu pas vuče bicikl, a u scooteringu romobil. Ovi sportovi omogućuju rad i potrošnju energije uz visoku razinu kontrole, ali traže dobru komunikaciju psa i vodiča te stalan oprez.

Popularnost pasmine i zamke mode

Sibirski haski već je desetljećima jedna od najpopularnijih pasmina na svijetu. Junak je knjiga, filmova i crtića, a mnogi su odrasli uz priču o Baltu.

Godine 2019. Disney je dodatno pojačao interes za pasminu filmom o Togu. Nakon toga je posebnu popularnost stekla i njegova agouti boja, koju ljubitelji pasmine često nazivaju “vučjom”.

Iako standard dopušta velik broj boja i oznaka, europski izložbeni ringovi dugo su favorizirali “klasične” boje poput sivo-bijele, crno-bijele i crveno-bijele. Zbog povećane potražnje neki su uzgajivači ponovno posegnuli za linijama u kojima se ta boja češće pojavljivala.

Kao i kod svake popularne pasmine, moda može biti dvosjekli mač. No s druge strane, upravo su neki ozbiljni uzgajivači kroz strogu selekciju uspjeli vratiti i takve boje na kvalitetnim predstavnicima pasmine.

Zaključak: puno više od lijepog lica

Sibirski haski jedna je od onih pasmina koju je lako poželjeti, ali mnogo teže doista razumjeti. Iza atraktivnog izgleda krije se pas snažnog karaktera, velike potrebe za kretanjem i izražene samostalnosti.

To nije pas za svakoga. No za onoga tko razumije njegovu prirodu, poštuje njegovu funkciju i spreman je živjeti aktivno, haski može biti nevjerojatan partner.

On je istodobno nježan i tvrdoglav, društven i samostalan, zabavan i zahtjevan. I upravo u toj kombinaciji leži njegova posebnost.

Sibirski haski nije samo pas lijepih očiju. On je pas stvoren da ide dalje, duže i jače — i to uvijek kao dio tima.

Izdvojeno: sibirski haski na prvi pogled

Podrijetlo: sjeverni Sibir
Namjena: vučni pas za lagani teret na velikim udaljenostima
Visina: mužjaci 53,5–60 cm, ženke 50,5–56 cm
Životni vijek: 12–14 godina
Temperament: prijateljski, neovisan, inteligentan, energičan
Posebnosti: dvostruka dlaka, velika izdržljivost, snažan timski instinkt, izražen nagon za trčanjem