Hrtovi su kroz povijest bili poznati kao iznimno brzi psi, korišteni u lovu i utrkama, a njihova posebnost oduvijek je bila u načinu na koji prate plijen. Za razliku od većine lovačkih pasa, hrtovi ne love prvenstveno njuhom, nego vidom. Upravo zato razvili su se kao psi prilagođeni otvorenim, preglednim prostorima, gdje su mogli uočiti divljač na velikoj udaljenosti i munjevito reagirati.
Njihova povijest duga je tisućama godina. Spominju ih stari Grci, prikazivali su ih Egipćani, hvalili rimski pjesnici, a zanimljivo je da su hrtovi i jedini psi koji se spominju u Bibliji. Njihovo podrijetlo veže se uz prostrane stepe i pustinjske krajeve, gdje su se planski uzgajali kako bi mogli sustizati brzu divljač i iscrpiti je u potjeri.
Drevno podrijetlo i izvorna namjena hrtova
Arapski poluotok smatra se pradomovinom najstarijih dokazanih pasmina hrtova. Ondje su se još prije 5.000 godina uzgajali psi čija je osnovna zadaća bila dostizanje pustinjskih gazela i progon plijena do iscrpljenosti. Dvije pasmine koje potječu s tog područja jesu saluki i sloughi.
Afganistanski hrt izvorno je imao dvostruku ulogu. Danju je lovio pustinjske lisice i gazele, a noću čuvao šatore. Kasnije se koristio i u lovu na zečeve. Iako danas mnogi ljudi hrtove drže kao pse za pratnju ili ih povezuju isključivo s utrkama, riječ je o pasminama koje su prvotno uzgajane za lov.
Hrtovi su promatrali kretanje divljači, slijedili je, sustizali i hvatali plijen. Zbog toga i danas svi hrtovi imaju snažno razvijen nagon za lovom na male životinje.
Hrtovi su jedinstveni među lovačkim psima jer plijen prate prvenstveno vidom, a ne njuhom.
Utrke hrtova i razvoj sportskih disciplina
Kroz povijest su se razvila dva osnovna oblika natjecanja s hrtovima.
Prvi oblik odnosi se na utrke na trkaćoj stazi, gdje iz startnih boksova istodobno kreće šest pasa. Duljina staze najčešće iznosi od 320 do 480 metara, ovisno o pasmini. Iz tog oblika razvile su se profesionalne utrke, u kojima se danas okreću velike svote novca. U Europi je profesionalno natjecanje s hrtovima najraširenije u Velikoj Britaniji, dok su u svjetskim razmjerima najjače Sjedinjene Američke Države.
Drugi oblik natjecanja je lure coursing, koji je među ljubiteljima hrtova mnogo šire prihvaćen jer vjernije oponaša prirodan rad hrtova na terenu. U toj disciplini koristi se umjetni mamac, najčešće plastična vrećica ili trake, pričvršćene na konopac koji vuče poseban uređaj. Najčešće se radi u paru, a upravo iz takvog oblika razvijen je sport koji vuče korijene iz drevnih lovačkih igara i hajki s pasminama koje su lovile vidom više nego njuhom.
Hrtovi – psi uzgojeni za brzinu
Uzgoj hrtova uvijek je težio dvjema osnovnim osobinama: brzini i oštrini. Njihove performanse i sposobnosti ovise o trima ključnim čimbenicima: anatomiji, fiziologiji i psihologiji pasmine, ali i svake pojedine jedinke.
Građa tijela hrtova izrazito je specifična. To su visoki, izduženi, mršavi i okretni psi s aerodinamičnom građom koja je prilagođena brzini. Imaju uske nosnice i nosne šupljine, odnosno manje razvijeno osjetilo mirisa, ali su zato njihova osjetila vida i sluha snažnije izražena.
Njihovo je tijelo čvrsto građeno: glava je duga, lubanja umjerene širine, vrat elegantno zaobljen, dug i mišićav. Prsa su duboka, rebra dobro zavijena, slabine blago zaobljene, a udovi dugi i vitki. Mišići su dobro razvijeni, šape kompaktne s čvrstim jastučićima, a dlaka kratka i fina.
Građa tijela prilagođena maksimalnoj brzini
Prilagodbom udova brzini hrtovi su postigli dvije ključne prednosti: povećanje duljine koraka i povećanje frekvencije zamaha.
Povećanje duljine koraka postiže se većom duljinom distalnog segmenta udova, dok se povećanje frekvencije zamaha postiže smanjenjem mišićne mase distalnog dijela uda. Drugim riječima, udovi građeni za brzinu imaju kratak proksimalni segment s velikim i snažnim mišićima te vitak distalni segment sa smanjenom mišićnom masom.
Važnu ulogu ima i povezanost mišića i tetiva. Ta veza kod hrtova ima povećanu snagu kako bi izdržala velika opterećenja, veći kapacitet za pohranu energije, kao i veću elastičnost i učinkovitost. Ipak, osim genetike, na ukupnu izvedbu značajan utjecaj imaju i trening, kondicija, prehrana i opće zdravstveno stanje jedinke.
Brzina hrtova nije rezultat samo genetike, nego i iznimno precizne povezanosti građe tijela, treninga i kondicije.
Lokomocija hrtova
Engleski hrtovi mogu trčati brzinom većom od 60 kilometara na sat. Njihovi prednji udovi pritom udaraju o tlo silinom koja je i do 2,5 puta veća od njihove tjelesne težine, a tijekom utrke mogu napraviti i do tri dugačka skoka u sekundi.
Svaki korak sastoji se od niza pokreta tijela koji životinju potiskuju prema naprijed, naginju je u jednu stranu ili je usporavaju i zaustavljaju. Upravo zato kontakt šape s površinom trkališta ili staze ima veliku važnost. Podloga mora biti pravilno pripremljena kako bi apsorbirala silinu udara i osigurala odgovarajući prihvat šape. Kvalitetna podloga može smanjiti mogućnost ozljede, usporiti zamaranje i omogućiti bolje rezultate.
Kako izgleda ciklus koraka kod psa?
Hod se sastoji od niza ponovljenih koraka, odnosno ciklusa pokreta tijela koji započinje dizanjem noge s tla i završava njezinim ponovnim vraćanjem na tlo. Kod pasa je hod zapravo zbroj međusobno usklađenih ciklusa pokreta sve četiri noge.
Ciklus koraka sastoji se od dvije osnovne faze:
1. Faza stajanja
To je razdoblje u kojem je noga u kontaktu s tlom:
- polaganje šape na tlo
- prijenos težine
- odguravanje šape s tla
2. Faza zamaha
To je razdoblje u kojem je noga u zraku.
Svaka od četiri noge zasebno prolazi isti ciklus tijekom svih načina hoda. Na temelju toga razlikujemo simetrične načine hoda, kao što je kas, i asimetrične načine hoda, kao što je galop.
Galop – način kretanja za velike brzine
Galop je način kretanja koji psi koriste pri velikim brzinama. Sastoji se od dvije faze podupiranja i dvije faze leta. Može biti lijevi ili desni, ovisno o smjeru kretanja životinje tijekom trčanja.
Kod lijevog galopa noge životinje dotiču tlo u smjeru kazaljke na satu. Lijeva prednja noga prva dolazi u kontakt s podlogom, zatim slijedi desna prednja u fazi podupiranja. Nakon toga životinja napušta tlo u prednjoj fazi leta. Sljedeća noga koja dodiruje tlo jest stražnja desna, a potom stražnja lijeva u fazi potpore. Pas se zatim ponovno pokreće prema naprijed napuštajući tlo drugi put, u stražnjoj fazi leta.
Kod desnog galopa slijed koraka je isti, ali u smjeru obrnutom od kazaljke na satu.
Najčešće ozljede hrtova
Zbog velikih opterećenja kojima su izloženi tijekom trčanja, hrtovi su skloni različitim vrstama ozljeda. Frakture i dislokacije karpusa i metakarpusa čine više od 12 posto svih ozljeda, dok frakture i dislokacije tarzusa i metatarzusa čine oko 32 posto ozljeda.
Neizravne ozljede nastaju uslijed velikog naprezanja i puno su češće od izravnih ozljeda koje nastaju pri padu ili sudaru. Na prednjoj nozi najčešća je fraktura dodatne karpalne kosti, koja nastaje zbog hiperekstenzije tijekom galopa. Na stražnjoj nozi najčešće su frakture središnje tarzalne kosti, susjednih tarzalnih kostiju te petne kosti.
Metakarpalne i metatarzalne ozljede često se javljaju kod mladih hrtova u dobi između 6 i 37 mjeseci. Mužjaci su skloniji frakturama od ženki, najvjerojatnije zbog veće tjelesne mase.
Kod rupture mišića dolazi do stvaranja hematoma i pojave tzv. „dropped muscle“. Mišići m. triceps brachii i m. gracilis među najpodložnijima su rupturama.
Hrtovi su pasmine koje stoljećima fasciniraju svojom građom, brzinom i specifičnim načinom kretanja. Njihova sposobnost da plijen uoče pogledom, a potom ga sustignu zahvaljujući iznimno razvijenoj lokomociji, čini ih jedinstvenima među psima. Upravo zato razumijevanje njihove anatomije, biomehanike kretanja i mogućih ozljeda nije važno samo za uzgajivače i vlasnike, nego i za sve koji žele bolje upoznati ove izvanredne pse.
