Pripremio: Igor Gaćeša
Kada govorimo o psećem ponašanju, pojam kognicije i kognitivnih, odnosno spoznajnih mogućnosti pasa još je uvijek rijetko zastupljen, barem u našem prostoru. Pseće ponašanje češće se pokušava objasniti mehaničkim modelom podražaj – reakcija nego mentalnim procesima koji se odvijaju u glavama naših pasa.
Međutim, tijekom posljednjih petnaest do dvadeset godina znanstvenici sve intenzivnije istražuju pseće spoznajne mogućnosti, pokušavajući odgovoriti na pitanje kako je to biti pas.
Čime se bavi pseća kognicija, što smo dosad saznali o kognitivnim sposobnostima pasa i zašto je važno razumjeti kako psi doživljavaju svijet koji ih okružuje?
Od Darwina do današnjih znanstvenika
Psi kao sudionici psiholoških istraživanja nisu nikakva novost. Još je Charles Darwin u djelu Descent of Man iz 1871. godine govorio o psihičkim sličnostima između ljudi i drugih životinjskih vrsta. Pritom se često osvrtao i na pse, opisujući emocije koje je kod njih uočio, ali i druge psihičke sposobnosti poput imitacije, pamćenja, sanjanja, prosuđivanja, morala te pojma o sebi.
Uključivanje pasa u psihološka istraživanja vrhunac je doseglo šezdesetih godina prošlog stoljeća. No razlog nije bio primarno interes za pse kao takve, nego za istraživanje općenitijih fenomena, primjerice povezanosti morfoloških obilježja i ponašanja.
Unatoč tome, iz tog razdoblja ostala su neka otkrića koja su značajno pridonijela razumijevanju ponašanja pasa, ali i nas samih.
Pavlov, Thorndike, Skinner i „efekt osobe“
Široj publici najpoznatiji je rad Ivana Pavlova i njegovo otkriće da neutralan podražaj, ako se uparuje s podražajem koji izaziva određenu reakciju, s vremenom i sam počinje izazivati istu reakciju.
Iz tog razdoblja postoje i drugi važni radovi, poput istraživanja Edwarda Thorndikea i B. F. Skinnera o tome kako ponašanje ovisi o svojim posljedicama, kao i istraživanja J. P. Scotta i J. L. Fullera o utjecaju ranih iskustava na kasnije ponašanje.
U kontekstu ovog članka posebno je zanimljiv fenomen koji je W. H. Gantt nazvao „efekt osobe“. Tijekom eksperimenata primijetio je da se psima povećava broj otkucaja srca kada neka osoba ulazi u prostoriju, osobito ako je ta osoba povezana s neugodnim iskustvom. S druge strane, broj otkucaja srca smanjivao se kada ih je osoba mazila.
Takva zapažanja jasno upućuju na to da psi itekako razlikuju ljude i emocionalno reagiraju na njihovu prisutnost.
Novo doba istraživanja
Osamdesetih godina prošlog stoljeća interes za ovakva istraživanja znatno se smanjio, no krajem devedesetih godina psi ponovno dolaze u središte znanstvenog interesa.
Ovoga puta razlog je drukčiji. Psi više nisu samo sredstvo za proučavanje općih psiholoških pojava, nego postaju predmet istraživanja zbog sebe samih. Znanstvenici nastoje saznati više o njihovu ponašanju i načinu na koji doživljavaju svijet koji ih okružuje.
Može se reći da danas živimo u svojevrsnom zlatnom dobu istraživanja pseće kognicije.
Što je pseća kognicija?
Kogniciju možemo objasniti kao mentalnu pretvorbu osjetilnih podražaja u informacije o okolišu i njihovu prilagodljivu primjenu.
Jednostavnije rečeno, psi iz okoline osjetilima primaju različite podražaje, a njihov ih mozak obrađuje i pretvara u informacije. Te informacije potom postaju osnova za oblikovanje ponašanja, koje psu omogućuje prilagodbu određenoj situaciji.
Za razliku od biheviorista, koji se bave isključivo ponašanjem koje je moguće opažati i mjeriti, kognitivisti proučavaju unutarnje, mentalne procese, kao što su pamćenje, planiranje, rješavanje problema i donošenje odluka.
Socijalna kognicija pasa
U kontekstu ponašanja pasa posebno je zanimljiva socijalna kognicija. Ona istražuje kako psi doživljavaju druge i što znaju o drugim bićima, bilo da je riječ o drugim psima ili ljudima.
Teme kojima se socijalna kognicija bavi uključuju prepoznavanje tuđih emocija, razvoj društvenih odnosa s pripadnicima vlastite vrste, ali i s ljudima, učenje promatranjem i imitiranjem drugih, kao i različite aspekte komunikacije.
Upravo nam socijalna kognicija pomaže razumjeti zbog čega psi tako dobro reagiraju na ljude i zašto su toliko uspješni u zajedničkom životu s nama.
Što znamo o kognitivnim sposobnostima pasa?
Od kraja devedesetih godina do danas istraživanje pseće kognicije postalo je područje intenzivnog znanstvenog rada. Objavljen je velik broj studija, a neka od najzanimljivijih otkrića odnose se upravo na odnos pasa i ljudi.
U početku su se znanstvenici pitali znači li psima išta naša pažnja i koliko su osjetljivi na nju. Rezultati više istraživanja pokazali su da psi itekako obraćaju pozornost na našu pažnju i da svoje ponašanje prilagođavaju ovisno o tome jesmo li usmjereni na njih ili nismo.
Pokazalo se i da izravan pogled, odnosno „zurenje“, nema uvijek isto značenje. Iako se često smatra prijetnjom ili agresivnim ponašanjem, psi pogledom mogu tražiti pomoć pri rješavanju problema ili oslonac u situacijama u kojima se osjećaju nesigurno.
Mogu li psi razumjeti našu perspektivu?
Posebno su zanimljiva istraživanja koja upućuju na zaključak da psi mogu razumjeti tuđu percepciju, odnosno da znaju što čovjek vidi iz svoje perspektive.
To bi značilo da psi, barem na osnovnoj razini, posjeduju nešto što nazivamo „teorijom uma“ – višu kognitivnu funkciju koja uključuje sposobnost razumijevanja da netko drugi nešto zna, vidi ili misli.
Takva spoznaja otvara sasvim novu dimenziju razumijevanja psećeg ponašanja i načina na koji psi komuniciraju s ljudima.
Pas i vlasnik – odnos privrženosti
U popularnoj literaturi o psima često se može naići na tvrdnje da psi ljude doživljavaju kao članove svojeg čopora te da im se vlasnik mora nametnuti kao vođa.
No komparativna psihološka istraživanja koja proučavaju odnos čovjeka i psa pokazuju nešto drugo. Prema ponašajnim kriterijima, odnos između psa i njegova vlasnika vrlo je sličan odnosu između majke i djeteta.
Psi prema svojim vlasnicima iskazuju privrženost na način koji je usporediv s privrženošću djeteta prema majci. Drugim riječima, čovjek psu predstavlja sigurnu bazu i utočište.
Zato nije neobično da pas u stresnim situacijama traži zaštitu upravo od one osobe prema kojoj osjeća najveću privrženost.
Učenje imitacijom
Psi kao vrsta imaju dobre predispozicije za socijalno učenje. Društvene su životinje, imaju postojanu majčinsku skrb, a uz to su znatiželjni i zaigrani.
Zbog toga znanstvenici već godinama istražuju mogućnost da pse podučavamo imitacijom – tako da im pokažemo ponašanje koje želimo, a oni zatim ponove ono što su vidjeli.
Dosadašnji rezultati ne samo da pokazuju kako psi imaju sposobnost učiti imitiranjem ljudi, nego i da takav način učenja može biti učinkovitiji od tradicionalnog učenja uvjetovanjem.
Zašto su ova saznanja važna?
Spoznaje o psećoj kogniciji imaju široku praktičnu primjenu. Razumijevanje toga kako psi doživljavaju druge i svijet oko sebe pomaže nam da ih bolje razumijemo, uspješnije odgajamo i lakše podučavamo različitim zadacima.
Ta nam saznanja također pomažu u rješavanju problema u ponašanju pasa kućnih ljubimaca, ali i u osiguravanju bolje kvalitete njihova života.
Mogućnost da barem djelomično zavirimo u ono što se događa u glavama naših pasa omogućuje nam i kvalitetniju brigu o njihovoj dobrobiti.
Kako psi doživljavaju bol i patnju?
Prema sadašnjim spoznajama, psi nemaju kognitivni kapacitet za razmišljanje o boli izvan trenutka kada je ona prisutna ili kada su izloženi podražaju koji povezuju s boli.
To može značiti da, kada osjećaju bol, svu pažnju usmjeravaju upravo na nju i ne mogu si olakšati neugodu razmišljanjem o tome da će bol prestati ili da će uskoro biti bolje.
Takve nas spoznaje potiču da ozbiljno razmišljamo o tome kako psi, ali i druge životinje, mogu patiti – bilo zbog fizičkih, bilo zbog mentalnih razloga, poput gubitka člana obitelji.
Zaključak
Istraživanja pseće kognicije posljednjih su desetljeća uvelike promijenila način na koji gledamo na pse.
Sve više razumijemo da pas nije biće koje samo mehanički reagira na podražaje, nego da aktivno obrađuje informacije, donosi odluke, uči, razvija odnose i prilagođava svoje ponašanje svijetu koji ga okružuje.
Što više razumijemo kako psi misle, osjećaju i doživljavaju druge, to ćemo im moći pružiti kvalitetniji život, bolju skrb i odnos temeljen na povjerenju, razumijevanju i suradnji.
„Može se reći da danas živimo u zlatnom dobu istraživanja pseće kognicije.“
„Psi svoje ponašanje prilagođavaju ovisno o tome jesmo li usmjereni na njih ili nismo.“
„Čovjek psu predstavlja sigurnu bazu i utočište.“
„Psi imaju sposobnost učiti imitiranjem ljudi.“
„Što više razumijemo kako psi doživljavaju svijet, to im možemo pružiti bolju skrb i kvalitetniji život.“
