Autohtone pasmine i njihove radne osobine
Pripremili: Dalibor Pešutić, Boris Špoljarić, Klub istarski gonič – Pazin
U izradi završnog teksta sudjelovali: Dušan Uljančić, Milan Uljančić, Marino Sedmak, Vjekoslav Filiplić, Pio Klun, Milan Čulinović
U skupinu radnih autohtonih pasmina goniča ubrajaju se:
- istarski kratkodlaki gonič
- istarski oštrodlaki gonič
- posavski gonič
Prema FCI klasifikaciji, ove pasmine pripadaju 6. FCI skupini – goniči, krvosljednici i srodne pasmine, sekcija 1 – goniči, podsekcija 1.2. goniči srednjeg rasta s radnim ispitom.
Dalmatinski pas također je autohtona hrvatska pasmina koja se nalazi u istoj FCI skupini, ali u sekciji 3 – srodne pasmine, i to bez radnog ispita, zbog čega se u ovom tekstu ne obrađuje.
Uvodne napomene o goničima
Lov s goničima poznat je još iz pretpovijesnog razdoblja, kada je čovjek koristio najprimitivnije oružje, a pas je bio njegov najvažniji pomoćnik u lovu.
Sam naziv gonič jasno opisuje osnovnu zadaću psa – gonjenje divljači.
Kako bi pas mogao uspješno obavljati tu zadaću, moraju postojati određeni uvjeti:
- prisutnost divljači
- odgovarajuća temperatura i vlažnost zraka
- konfiguracija terena
- slobodan prostor za gonjenje
U takvim uvjetima svaki gonič pokazuje svoje radne sposobnosti, karakter i temperament.
Trag i miris divljači
Da bi nastao trag, nositelj mirisa mora doći u kontakt s podlogom. Tada se individualni miris prenosi na podlogu, stvarajući složenu mirisnu situaciju koju psi mogu slijediti.
Lovni psi u početku rade na kompleksnom mirisu, a nakon pronalaska divljači nastavljaju gonjenje prema individualnom mirisu.
Prema starosti tragova razlikuju se:
- svježi trag (do 1 sat)
- mladi trag (1–3 sata)
- stari trag (3–6 sati)
- hladan trag (više od 6 sati)
Vrsta tla također značajno utječe na rad psa. Trag je mnogo lakše pratiti na mekom šumskom tlu nego na kamenitom terenu.
Lovni tereni i njihov utjecaj na rad goniča
Lovna područja mogu se podijeliti u nekoliko osnovnih tipova.
Planinsko-gorska područja prekrivena šumama
Ovi tereni smatraju se gotovo idealnima za lov s goničima.
Planinsko-gorska područja s livadama i naseljima
Na ovim terenima lov je zahtjevniji zbog dodatnih mirisnih tragova ljudi i stoke.
Nizinska područja
Gusto naseljena područja često otežavaju lov zbog prometnica, ograda i urbanih utjecaja.
Kraška područja
Kraški teren smatra se najzahtjevnijim za rad goniča zbog:
- kamenitog tla
- makije i guste vegetacije
- brzog gubitka mirisa divljači
Istarski kratkodlaki gonič
Istarski kratkodlaki gonič vrlo je temperamentna i prepoznatljiva pasmina.
Odlikuju ga:
- sistematično pretraživanje terena
- velika brzina u gonjenju
- razvijen njuh
- izvrsna orijentacija
Divljač najčešće slijedi na udaljenosti 100 do 500 metara, pri čemu ostaje u stalnoj vezi s lovcem.
Glas mu je visok i zvonak.
Stoljetni uzgoj na kraškim područjima stvorio je od ove pasmine specijalista za lov na primorskom kamenjaru s makijom.
Zbog brzine u radu pas mora pažljivo slijediti trag, bez preskakanja mirisnog puta.
Istarski kratkodlaki gonič koristi se u lovu na:
- zeca
- lisicu
- kunu
- divlju svinju
Istarski oštrodlaki gonič
Istarski oštrodlaki gonič ima umjereniji temperament od kratkodlakog istarca, ali zadržava prepoznatljiv stil rada.
Njegove osobine uključuju:
- snažnu tjelesnu građu
- oštru dlaku
- dobro razvijen njuh
Divljač slijedi na većoj udaljenosti nego istarski kratkodlaki gonič, pa je kontakt s lovcem nešto slabiji, ali se ne gubi.
Glas mu je dublji, a javljanje tijekom gonjenja slabijeg intenziteta.
Ova pasmina pogodna je za lov u hladnijim lovištima, zahvaljujući oštroj dlaci.
Koristi se u lovu na:
- zeca
- lisicu
- divlju svinju
Može se koristiti i kao vrlo dobar krvosljednik.
Posavski gonič
Posavski gonič ima smiren temperament, ali je dovoljno živ da učinkovito goni divljač.
Njegove karakteristike su:
- nešto sporiji rad od istarskog oštrodlakog goniča
- izrazita poslušnost
- stalna povezanost s lovcem
Glas posavskog goniča najčešće je srednje visok (zvonak) ili dublji i puniji.
Može se koristiti u:
- kratkim lovovima
- srednje dugim lovovima
- dugim gonjenjima
Zahvaljujući svojoj prilagodljivosti, može raditi u šumovitim planinskim predjelima, ali i na kamenjaru.
Koristi se u lovu na:
- zeca
- lisicu
- divlju svinju
Traženje i pretraživanje terena
Od goniča se očekuje samostalno i temeljito pretraživanje lovnog terena.
Pretraživanje mora biti:
- sistematično
- temperamentno
- uravnotežene brzine
Pas se obično kreće u koncentričnim krugovima, udaljen od lovca oko 300 do 500 metara, ovisno o terenu.
Pri traženju koristi njuh, držeći njušku prema zemlji ili nešto iznad nje, bez nepotrebnog lajanja ili uzaludnog trčanja.
Pas mora pretraživati raslinje, šumarke i šumu, a ne otvorene površine.
„Premisa riječi gonič određuje njegovu osnovnu zadaću – gonjenje divljači.“
„Kvaliteta nosa jedna je od najvažnijih osobina goniča.“
„Stoljetni uzgoj stvorio je od istarskog kratkodlakog goniča specijalista za lov na kraškom terenu.“
„Posavski gonič poznat je po smirenom temperamentu i velikoj poslušnosti.“
