Pripremio: Dražen Matičić, mag. ing. agr.
Dolazim iz tradicionalno lovačko-kinološke obitelji. Lovac sam i aktivno lovim više od četrdeset godina. Moj otac naučio me loviti i lov je postao dio moje životne baštine.
S lovačkim psima sam odrastao, a kada sam postao punoljetan našao sam se pred odlukom da nabavim vlastitog lovačkog psa. S obzirom na brdsko lovište i vrstu divljači u kojem sam planirao loviti, odlučio sam se za istarskog kratkodlakog goniča.
Zašto istarski kratkodlaki gonič
Istarski kratkodlaki gonič ima izrazitu volju i nagon za rad. To je temperamentan pas koji brzo pronalazi divljač i goni je na vrlo kratkoj udaljenosti. Vrlo brzo uočava promjene u okolini i reagira na njih, iako ponekad zna biti i brzoplet.
Posjeduje iznimno razvijen njuh te se odlično služi osjetilima sluha i vida. Upravo zbog toga često prati trag divljači uzdignute glave. Njegov glas pri gonjenju je srednjeg do vrlo visokog tona.
U prosjeku divljač goni deset do petnaest minuta, što je relativno kratko vrijeme. U tom razdoblju, kako kažu iskusni lovci, pas „satare teren“. Neke druge pasmine za istu radnju potrošile bi i cijeli sat.
Naravno, postoje i iznimke, osobito kod pasa specijaliziranih za lov prigonom na divlje svinje.
Pasmina oblikovana krškim terenima
Istarski kratkodlaki gonič nastao je na krškim terenima Istre. Kamen i visoke temperature na takvim terenima brzo upijaju mirisne tragove divljači, zbog čega je kod ove pasmine razvijen izuzetno osjetljiv njuh.
U kontaktu sa zvijerima poput čaglja, lisice ili kune, ovi psi su vrlo oštri i ustrajni te ne prepuštaju inicijativu protivniku.
Uz odgovarajuću obuku mogu se vrlo dobro koristiti i u skupnim lovovima prigonom na divlje svinje, pod uvjetom da pokazuju interes za lov na tu vrstu divljači. Najčešće se ipak koriste za lov na zeca, kunića i lisicu.
Mužjaci znaju biti tvrdoglaviji i samostalniji, dok su ženke u pravilu privrženije i poslušnije vlasniku.
Put prema kinologiji
Osim što sam želio loviti s ovom pasminom, dodatno obrazovanje iz genetike, anatomije i fiziologije sisavaca otvorilo mi je put prema ozbiljnijem bavljenju kinologijom.
Osamdesetih godina prošlog stoljeća počeo sam se baviti uzgojem, selekcijom i odgojem istarskog kratkodlakog goniča te sam prijavio FCI uzgajivačnicu pasa pod nazivom „ČIČAK“.
Sa psima iz vlastitog uzgoja sudjelovao sam na nacionalnim, međunarodnim, europskim i svjetskim izložbama pasa u Belgiji, Mađarskoj, Danskoj, Italiji, Austriji, Švicarskoj, Portoriku i drugim zemljama, gdje su moji psi osvajali titule prvaka Europe i svijeta.
Danas pse rjeđe izlažem jer sam više angažiran kao kinološki sudac za oblik i rad lovačkih pasmina na manifestacijama Hrvatskog kinološkog saveza i FCI-a, ali svoje pse i dalje aktivno koristim u lovištu.
Autohtoni goniči u svjetskoj lovnoj kinologiji
Ako usporedimo naše autohtone pasmine goniča – istarskog kratkodlakog goniča, istarskog oštrodlakog goniča i posavskog goniča – s ostalim pasminama VI. FCI skupine, smatram da su naše pasmine u samom vrhu svjetske lovne kinologije, i po obliku i po radnim sposobnostima.
U bližem okruženju vrlo kvalitetne pasmine goniča su srpski gonič, srpski trobojni gonič, bosanski oštrodlaki gonič – barak te crnogorski planinski gonič.
Od stranih pasmina posebno se ističu austrijski brandlbracke, njemački trobojni gonič, slovački kopov i ariješki gonič.
Alpski brak jazavčar u Hrvatskoj
U Hrvatskoj je među niskonogim goničima najzastupljeniji alpski brak jazavčar. Riječ je o austrijskoj pasmini robusnog radnog psa, otpornog na različite vremenske uvjete i vrlo uporabivog kao goniča i tragača za nastrijeljenom krupnom divljači.
Međutim, kod ove pasmine često dolazi do odstupanja u fenotipu u odnosu na standard pasmine. To pokazuje da se u uzgoju ne vodi uvijek dovoljno računa o izboru jedinki za daljnju reprodukciju.
Lovci često koriste tzv. „povišene“ jedinke koje prelaze propisanu visinu grebena, što kinološki nije prihvatljivo jer takvi psi ne odgovaraju standardu pasmine.
Zbog toga je potreban ozbiljniji pristup uzgoju ove pasmine.
Utjecaj terena na rad goniča
Vrlo važan faktor u radu goniča je teren na kojem pas lovi.
Tereni u lovištu mogu se podijeliti na:
- ravničarske predjele s gustim naseljima i prometnicama
- brdsko-gorske predjele šuma ispresijecane livadama i naseljima
- brdsko-gorske predjele velikih šumskih kompleksa
- krške predjele
Tereni velikih šumskih kompleksa i krški predjeli smatraju se najpogodnijima za rad goniča, pod uvjetom da lovac dobro poznaje lovište.
Promjene u lovstvu nakon Domovinskog rata
Nakon Domovinskog rata i ponovnog uspostavljanja lovišta u Hrvatskoj, goniči se sve rjeđe koriste za lov na zeca i lisicu, a sve češće za lov prigonom na divlje svinje.
Brojnost zeca u brdskim i gorskim lovištima pala je na biološki minimum zbog različitih razloga – od nebrige o staništima do povećanog broja predatora i utjecaja pesticida u poljoprivredi.
Zbog toga su se mnogi lovci sa svojim goničima preorijentirali na lov divlje svinje, koji je atraktivan, trofejan i obilniji divljači.
Natjecanja i lovna kinologija
Sve češće se u Hrvatskoj organiziraju utakmice pasa glasnog gona na divlju svinju u gateru, što osim lova razvija i natjecateljski duh među vodičima pasa.
Ipak, lov na zeca s goničima i dalje održavaju lovci u Istri i Dalmaciji, gdje se redovito održavaju državna prvenstva u radu pasa goniča na zeca.
Posebnosti rada s goničima
Lov s goničima razlikuje se od lova s pasminama ptičara. Goniči su se tradicionalno koristili u čoporu, pa pojedini pas nije dobivao onakvu razinu individualne obuke kakvu imaju ptičari.
Zbog načina rada goniči često drže njušku uz tlo i ne gledaju vodiča, pa je kod njih učinkovitije koristiti glasovne zapovijedi nego signale tijelom.
Bez obuke goniče je gotovo nemoguće kontrolirati, pa vodič mora biti dosljedan u izdavanju zapovijedi.
Slijed zapovijedi uvijek treba biti:
zapovijed – ispravak – pohvala.
Pas kao partner u životu lovca
Pas ima velik utjecaj na život lovca. Onaj tko se odluči za neku pasminu goniča mora je uklopiti u svoj način života i prihvatiti činjenicu da će s tim psom dijeliti više od deset godina zajedničkog života.
Samo dobro obučeni i radno ispitani goniči imaju budućnost u suvremenom hrvatskom lovstvu i mogu opstati kao pouzdani pomagači lovcu.
Na kraju treba podsjetiti da autohtone pasmine pasa predstavljaju dio nacionalne baštine. One su dio kulturnog, prirodnog i kinološkog nasljeđa Hrvatske koje treba čuvati i razvijati.
„Lovljenje je moja baština.“
„Istarski kratkodlaki gonič ima izrazitu volju i nagon za rad.“
„Naši autohtoni goniči nalaze se u samom vrhu svjetske lovne kinologije.“
„Slijed zapovijedi mora biti: zapovijed – ispravak – pohvala.“
„Autohtone pasmine pasa dio su nacionalne baštine Hrvatske.“
