Piše: Ivana Popović
Fotografije: Udruga RINA i UPPH
Priča malog psa Bambija
Pozdrav svima. Ja sam mali pas Bambi. Pokušat ću vam dočarati kako izgleda moj dan obuke za budućeg potražnog psa Hrvatskih vatrogasnih snaga.
No prije same priče reći ću nešto o sebi. Kažu da sam na svijet došla 1. siječnja 2014. godine, ali nitko nije siguran jer sam pronađena napuštena i bolesna. Pričali su mi da sam se jedva izvukla jer sam bila neuhranjena i puna parazita i raznih napasnika.
Volonteri Udruge za promicanje prava životinja Rina, kojima sam donesena, uz pomoć puno dobrih ljudi krenuli su u bitku za moj život.
Nakon što sam stala na noge i oporavila se, krenuli su u postupak mojeg udomljavanja. Tu se pojavljuje Ivana koju sam osvojila svojim pogledom. Inače, Ivana radi s psima u Udruzi potražnih pasa Hrvatske i odlučila me uzeti.
Kada sam čula da ću ići na obuku za potražnog psa, nije bilo veselijeg psa od mene. I tu počinje ta priča.
Novi dom i pseće društvo
Obuka za vatrogasnog psa odvela me u Primorsko-goransku županiju, u jedno malo mjesto blizu Opatije.
Živim s dva belgijska ovčara, Rainom i Ramosom, koji su već prošli školu i postali vatrogasni potražni psi, a iza sebe imaju i prave vatrogasne akcije. Moram priznati da jedva čekam pridružiti im se.
Uz njih je tu i mala chihuahua Loli, koja nije vatrogasni pas, ali se često druži s vatrogascima te je jako vole, iako stalno nešto njurga i prigovara.
Tu psećem društvu nije kraj jer je došao i mali border collie Colt. Njemu se veselim jer ćemo zajedno trenirati i učiti.
Sad kad ste upoznali moje pseće prijatelje, red je spomenuti i Zorana koji brine da uvijek imamo sve što nam treba, a on je i pravi vatrogasac. Obožavam ići kod njega na posao i njuškati po svoj toj opremi koju njegova postrojba posjeduje.
Jednom sam vidjela kako su se Rain i Ramos spuštali s alpinističkom opremom sa zgrade… jedva čekam i ja.
Kako izgleda jedan dan obuke
Kao što sam na početku rekla, sada kad ste upoznali moju prošlost i znate gdje živim, evo kako izgleda moja obuka.
Ujutro, kad se probudimo, idemo van na dvorište i odmah imamo slobodne aktivnosti. Tu mogu trčati i skakati do mile volje.
Nakon istrčavanja svi idemo autom do poligona gdje prvo radimo vježbe poslušnosti.
Moram priznati da nisu strašne jer za svaku dobru stvar koju napravim dobijem najfiniji keksić, a nakon nekoliko ponavljanja uvijek dolazi na red i igra.
Poslušnost kroz igru
Za igru imam vlastitu igračku za koju se uvijek borim i pobijedim. Poslušnost moram dobro savladati jer se ocjenjuje na ispitima.
Kako nam dan ne bi prošao samo u poslušnosti, uvijek se pobrinu naši instruktori koji nam smišljaju razne igre iz kojih zapravo učimo.
Tako sam naučila da je prolazak kroz pseće tunele jako zanimljiv jer me na kraju uvijek dočeka loptica.
A da tek vidite kako je hodanje po ljestvama super! Instruktor hoda pokraj mene i za skoro svaki korak dobijem komadić fine hrane. U početku sam bila nespretna, ali svakim danom sve više napredujem.
Najdraži dio obuke – traženje
Od svih dijelova obuke za vatrogasnog potražnog psa najviše volim traženje.
Na traženju svi psi lajemo do mile volje. Tu se družim s ostalim vatrogascima, ali naravno, tek kad ih pronađem.
Obično mi Ivana kaže kad trebam ići tražiti. Za sada to nisu teška traženja jer sam tek na početku, ali kad krenem, dajem sve od sebe.
Dok ja tražim, ostali psi navijaju i bodre me, a najviše Lyn i Kelly.
Uvijek kada pronađem osobu, moram to javiti ostalima, tako da lajem iz petnih žila i to mi je super.
Od osobe koju sam pronašla uvijek dobijem super finu klopicu koja se jede samo na traženju – pa kako ne bih voljela tražiti?
Ostali vatrogasci mi viču da sam super i najbolja… cijeli poligon odzvanja. Istina, viču to i drugim psima kad pronađu, ali za mene posebno.
Na početku obuke, ali s velikim ciljem
Ja sam na početku obuke, ali se jako trudim i nadam se da ću moći zahvaliti ljudima na njihovoj dobroti koju su mi pokazali.
Tko zna, možda i ja jednog dana spasim nekoga kao što su ljudi spasili mene.
Eto, toliko od mene i nadam se da sam vam barem malo približila kako izgleda vatrogasna obuka iz moje perspektive.
Svima jedan veliki pseći pozdrav: vau vau.
Možda i ja jednog dana spasim nekoga kao što su ljudi mene.
